Prema interpretaciji profesora Rodina, za ratifikaciju tog sporazuma ne traži se čak ni kvalificirana, već obična većina glasova u Saboru. Rodinovo tumačenje suprotno je i viđenju HDZ-ovca Vladimira Šeksa, koji smatra da je dvotrećinska većina nužna budući da se radi o 'odricanju od suvereniteta'.

Šeks je otišao toliko daleko da je pokojnog predsjednika Franju Tuđmana, koji je uz također pokojnog kolegu Aliju Izetbegovića supotpisnik sporazuma iz 1999, praktički proglasio neubrojivim, rekavši da je teško bolestan Tuđman prilikom potpisivanja sporazuma bio doveden u zabludu. Na liniji novog HDZ-ovog vodstva, Šeks se na tako drastičan istup odlučio nakon što je u medijima, paralelno s najavom da će, po svemu sudeći, doći do ratifikacije sporazuma s BiH, objavljeno da suglasnost HDZ-a pritom neće biti ni potrebna jer bi za ratifikaciju dovoljna bila i kvalificirana većina glasova zastupnika. Smerdel, u ovom slučaju, dijeli Šeksovo mišljenje.

'Profesor Rodin se ograničio na formalnu interpretaciju članka 140. Ustava. Međutim, Ustav se mora tumačiti u cjelini. Članak 2. Ustava izrijekom određuje teritorij i more kao bitno pitanje državnog suvereniteta. Za mene iz toga nedvojbeno proizlazi obveza ratifikacije onom većinom kojom se odlučuje o prenošenju suverenih prava, a to je dvotrećinska većina svih zastupnika', naveo je Smerdel, dodajući da se ne bavi politikom ni podržavanjem stranaka, ali ga je izjava da se ozbiljne države ne svađaju oko školjića jako iznenadila.

Smerdel aludira na izjavu premijera Zorana Milanovića, koji je početkom srpnja, tijekom Croatia Summita u Dubrovniku, rekao da se ozbiljna država sa susjedom (BiH) ne spori zbog dva kamena dok već 20 godina nema sporazum o granici. 

Tijekom cijele povijesti takva se pitanja vrlo ozbiljno shvaćaju. Ne misli valjda premijer da se Britanci šale sa slanjem vojnih pojačanja na Falklandske otoke oko kojih su ne tako davno vodili veliki rat ili s inzistiranjem na nadzoru nad Gibraltarom? Primjera je bezbroj', zaključio je Smerdel.

Podsjetimo, u Dubrovniku su Milanović i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda razgovarali o granici, pri čemu je Bevanda rekao da za koridor kroz zaleđe Neuma njegova zemlja traži jedino dozvolu i papire za 300-metarski most u Gradiški.

U izjavi za sinoćnji Dnevnik, Milanović je rekao da je sporazum pravno bio zreo za ratifikaciju još 2005. godine, ali do toga nije došlo iz političkih razloga. Vlada je prije dva mjeseca, nakon dugog promišljanja, zaključila da bi o tome trebalo početi razgovarati sa susjedima, rekao je premijer, potvrdivši da je osobno, u dogovoru s ministricom vanjskih i europskih poslova Vesnom Pusić, pokrenuo tu inicijativu.

'Mi smo država koja se poziva i koja vjeruje u međunarodno pravo i kada su pitanju odnosi sa svim susjedima, međunarodne organizacije i želimo primjenu istih kriterija. Činjenica je da smo jedan ugovor potpisali na najvišoj razini, da on nakon potpisivanja stvara određene pravne posljedice i da imate mogućnost potpuno se povući iz njega, ali onda morate krenuti sa svim ispočetka. Tisuću kilometara granice, niz novih pitanja koja se mogu otvoriti', napomenuo je Milanović.

Mi stvar gledamo kompleksnije, u interesu Dubrovnika. Ne podajem se interesima dnevne politike i raznim povicima jer iza njih vidim razne motive. Dakle, hrvatski interes prepoznajem, branim ga, ideja i inicijativa je naša, što je vrlo važno naglasiti jer su neki političari u našoj zemlji navikli djelovati samo pod tuđim pritiskom. Mi nismo takva vlada, mi smo vani korektni, ali nismo servilni i ponizni, mi smo u Hrvatskoj razumni i odluke pripremamo i donosimo sami, koliko god je to u današnjem integriranom svijetu moguće. Dakle, ovo nije nikakav Bruxelles, nikakav treći centar, ovo su Zagreb i Sarajevo', rekao je Milanović dodajući da je cilj zatvoriti jedan kompleks pitanja, prvenstveno povezanost Dubrovnika s ostatkom Hrvatske.

'U međunarodnom pravu, oni koji predstavljaju državu znaju gdje su državne granice. Ako to ne znaju, onda ne ostavljaju ozbiljan dojam ni u toj državi. Ja sam siguran da je Hrvatska ozbiljna država i ničim ne spominjem predsjednika Tuđmana niti mu išta zamjeram i ne želim da se ova priča koristi za najprizemnije dnevno-političke obračune, a ono što gledam je upravo to. Niti je Tuđman prodavao hrvatski teritorij, niti ja to radim, niti je to radio Račan', zaključio je Milanović.