Dok se velika većina izvještaja o Grčkoj zadovoljava tek konstatacijom o teškim i sporim pregovorima između Bruxellesa i službene Atene te evociranjem različitih scenarija bankrota države, BBC je u novoj reportaži pažnju usmjerio prema jednom relativno slabo istraženom fenomenu - kvaliteti života građana Atene u novoj kriznoj situaciji, točnije rapidnoj degradaciji istog.

Nove pojave poput dijeljenja porcija hrane na ulici i besplatnih medicinskih pregleda u predgrađima dovoljno govore o naglom padu prihvaćenih standarda građanskog života, no kod većine ispitanika, koji su mahom ostali bez stalnog zaposlenja i izvora prihoda u krizi, najveću zabrinutost izaziva upravo manjak perspektive u bližoj budućnosti.

Reportaža započinje izvještajem o dijeljenju porcija hrane na ulici, na koju su odsad prisiljeni brojni nezaposleni i umirovljenici čija primanja više nisu dovoljna da pokriju osnovne troškove života. Većina njih također je prisiljena medicinske preglede obavljati kod liječnika-volontera koji nakon redovnog radnog vremena obilaze ambulante u siromašnijim predgrađima grada.

Priče jednog nezaposlenog farmaceuta i jedne umirovljenice otkrivaju se tako kao tipični obrazac života u Ateni. Sotires Triantafillou je prije dva mjeseca izgubio stalno zaposlenje, nakon osam godina, te tvrdi 'više nema poslova, ovo je samo način da se snađem'. S mirovinom od 600 eura, Dimitra Koulizou brinula se ne samo o sebi, već i o sinovoj obitelji u kojoj zasad nitko nema stalno zaposlenje. No prema novim mjerama štednje na koje se obvezala grčka vlada, umirovljenica bi mogla ubrzo ostati bez 20 posto svoje mirovine.

Pretpostavlja se da oko trećine Grka aktualno živi ispod stupnja siromaštva, no ipak ne u krajnjem siromaštvu. Kao što se upozorava u reportaži, velika većina njih ne spada u beskućnike i ne treba im još pomoć u hrani. No kao mnogo veći problem otkriva se zakazivanje osnovne društvene i obiteljske zaštitne mreže u slučaju gubitka posla i prihoda bliskog člana zajednice.

Dok je svojevremeno takav scenarij značio da se članu obitelji mogu osigurati najosnovniji uvjeti, sadašnja situacija ukazuje na puno opasniji stupanj prekarnosti. Upravo se u čestim slučajevima višestrukog gubitka zaposlenja unutar iste obitelji pojačava osjećaj sveopće tjeskobe, a dobar dio ispitanika ne vidi u bližoj budućnosti ikakvu perspektivu. Iako se u reportaži iznimno pazilo da se ne usvoji ton kojim se obično izvještava o pojavama gladi i nestašice hrane u, primjerice, nekim zemljama Afrike, paralele se nameću same od sebe.