Ove subote Gruzijci će izaći na birališta na ključnim parlamentarnim izborima, a oni će odrediti hoće li se mala kavkaska nacija približiti članstvu u Europskoj uniji ili skrenuti prema Moskvi.

Upravo zbog toga vanjska politika nalazi se u fokusu predizborne kampanje, zasjenivši pritom i unutarnja pitanja i probleme. Iako je Gruzija posljednjih desetljeća bila naklonjena Zapadu, do promjene je došlo političkim zaokretom vladajuće stranke Gruzijski san, što je ugrozilo pokušaj Gruzije da se pridruži Europskoj uniji. A neuspjeh u osiguranju članstva u EU Gruziju bi zasigurno gurnuo u sferu još većeg ruskog utjecaja, piše Politico.

Kako je Gruzija došla u ovu poziciju?

Oko 80 posto gruzijskog stanovništva podržava članstvo u EU, a ne tako davno zemlja je bila simbol gotovo savršenog kandidata za EU. No onda je došlo do preokreta i proces priključivanja Gruzije je stao, a EU je otvorio pristupne pregovore s Ukrajinom i Moldavijom.

Krivac je vladajuća stranka i njezin osnivač, oligarh Bidzina Ivanišvili. Na čelu zemlje od 2012., stranka Gruzijski san postala je sve više antizapadnjački nastrojena, posebice nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. Od tada je usvojila zakone vrlo slične onima u Rusiji, poput zakona o stranim agentima i protiv LGBT propagande. Kritičari vjeruju da su oni doneseni kako bi se potkopali izgledi zemlje za članstvo u Uniji i omogućilo da Gruzijski san ostane na vlasti.

Što je na kocki?

Dok izgledi Gruzije za EU vise o niti, zapadne vlade pozorno prate izbore.

'Sljedeći izbori bit će trenutak istine i gruzijski će narod morati odlučiti kojim putem želi ići: prema Europi ili odvajanju od Europe', rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove Josep Borrell.

Sve dalje udaljavanje od EU-a ima političke i ekonomske posljedice. Gruzija je već izgubila 121 milijun eura pomoći iz Bruxellesa, a kako je upozorio veleposlanik EU-a u toj zemlji, riskira gubitak dodatne financijske pomoći ako Tbilisi zaustavi svoj proces pristupanja.

SAD je već uveo financijska ograničenja i zabrane putovanja visokim osobama u gruzijskoj vladi zbog potkopavanja demokracije, signalizirajući da će protuzapadni zaokret Gruzijskog sna imati svoju cijenu. No kad je okrenula leđa zapadnim saveznicima, vladajuća stranka je stekla nove prijatelje. Sklopila je strateško partnerstvo s Kinom i pokušava uspostaviti bliže veze s Iranom, ostavljajući Gruziju ranjivijom na utjecaj Rusije.

Je li Gruzijski san proruska stranka?

To ovisi o tome koga pitate.

Gruzijski san ima logo EU-a na svojim izbornim transparentima i tvrdi da se želi pridružiti bloku pod vlastitim uvjetima, 's dostojanstvom'. Međutim također oštro kritizira Zapad zbog 'LGBTQ+ propagande' i kaže da su SAD i EU pod utjecajem 'globalne ratne stranke' koja želi 'uvući Gruziju u rusko-ukrajinski rat'.

Oporbene stranke uvjerene su da Gruzijski san ima proruski program. One su ove izbore predstavile kao odluku između Europe i Rusije, a vlada kao izbor između rata i mira.

U isto vrijeme vladajuća stranka zauzela je miroljubiv pristup Moskvi, unatoč njezinoj invaziji na Gruziju 2008. i činjenici da i dalje zauzima 20 posto teritorija zemlje.

Protiv koga je vladajuća stranka?

Oporbene stranke pokušavaju svrgnuti vladu Gruzijskog sna više od desetljeća, s malo uspjeha. Ta je stranka zadržala vlast diskreditirajući oporbene skupine i optužujući Ujedinjeni nacionalni pokret (UNM) za sve probleme u zemlji. UNM je osnovao bivši predsjednik Mihail Sakašvili i ta stranka je na vlast u Gruziji došla 2003., a svrgnula ga je oporbena koalicija Gruzijski san 2012. nakon skandala s ljudskim pravima i velikih prosvjeda. Gruzijski san se od tada obvezao spriječiti povratak UNM-a na vlast, a nedavno su obećali zabraniti gotovo sve oporbene stranke ako pobijede na izborima, tvrdeći da se UNM infiltrirao u sve njih.

Uz tako visoke uloge, nekoliko proeuropskih oporbenih stranaka formiralo je male koalicije umjesto jedinstvenog ujedinjenog fronta kako bi privukle različite dijelove gruzijskog društva.

Ovu prozapadnu oporbu predvodi predsjednica Salome Zurabišvili te je inicirala takozvanu Gruzijsku povelju, sporazum između oporbenih stranaka o provođenju reformi u ključnim područjima poput pravosuđa i borbe protiv korupcije. Nakon provedbe ovih reformi, potpisnici planiraju održati izvanredne parlamentarne izbore 'u slobodnom i poštenom okruženju'. Povelja također ovlašćuje predsjednika da imenuje članove vlade, uključujući premijera.

Što govore ankete?

Sve ankete predviđaju da će Gruzijski san osigurati najviše glasova, ali to samo po sebi ne jamči pobjedu. Stranka se zalaže za ustavnu većinu koja bi joj dala ovlast da donosi zakone, uključujući ustavne amandmane, bez potrebe za podrškom oporbe. Međutim malo je vjerojatno da će postići taj cilj jer bi Gruzijski san mogao imati problema s formiranjem vlade.

Ovogodišnji izbori bit će proporcionalni, što znači da će se 150 zastupničkih mandata raspodijeliti prema postotku glasova koje dobije svaka stranka. Nova anketa, koju je proveo Edison Research za oporbenu Formulu TV, predviđa da će Gruzijski san dobiti 34 posto, a oporbene stranke, koje prijeđu prag od nužnih pet posto, zajedno će dobiti 53 posto.

Nasuprot tome, rujanska anketa koju je proveo Gorbi za provladin kanal Imedi dala je Gruzijskom snu uvjerljivo vodstvo s 59,5 posto, projicirajući da će samo dvije oporbene koalicije prijeći prag od pet posto i dobiti ukupno 23,9 posto.

Tko može formirati vladu?

Da bi vlada bila izglasana, gruzijski parlament treba je podržati sa 76 glasova za, natpolovičnom većinom od svojih 150 mjesta.

I Gruzijski san i prozapadne oporbene stranke trebale bi najmanje 50 posto za formiranje vlade. Ali čak i ako ne osvoje 50 posto na biralištima, još uvijek mogu dobiti mjesta manje popularnih stranaka koje ne uspiju prijeći prag od pet posto, čija će se potpora proporcionalno redistribuirati. Ako ne osvoji većinu, najveća stranka morat će sklopiti sporazum s ostalima. Sve su oporbene stranke, međutim, isključile suradnju s Gruzijskim snom. Ako on ne osvoji 76 mjesta, ujedinjena oporba mogla bi formirati vladu. Oporbene stranke su se složile dopustiti predsjednici Zurabišvili da imenuje kandidata za premijera.

Kakvo je predizborno raspoloženje?

Predizborno razdoblje bilo je obilježeno raširenim zastrašivanjem, a čelnici oporbe napadani su tijekom kampanje. Od usvajanja zakona o stranim agentima pristaše Gruzijskog sna napadali su građanske aktiviste, a novinari i skupine civilnog društva suočavali su se s prijetnjama i vandalizmom.

Među onima koji su prokazani kao meta je i Nino Dolidze, izvršna direktorica skupine za promatranje izbora ISFED.

'Kada vas vlada učini neprijateljem, to utječe na vaš rad', rekla je, ističući poteškoće u regrutiranju promatrača zbog straha od odmazde. Istaknula je da kupnja glasova i korištenje administrativnih resursa, poput mobilizacije državnih službenika, ostaje gorući problem.

'Ljudi se boje da će izgubiti posao', rekla je.

Što možemo očekivati ​​nakon glasanja?

Unatoč napetoj političkoj atmosferi, prava bura tek slijedi. I vladajuće i oporbene stranke toliko su uvjerene u pobjedu da neće rado prihvatiti poraz.

Za Gruzijski san gubitak izbora znači predaju kontrole nad državnim institucijama i suočavanje s političkom odmazdom.

Korneli Kakačia, direktor Gruzijskog instituta za politiku, predviđa da su postizborni prosvjedi neizbježni. 'Ako oligarh izgubi, puno će ovisiti o tome kako će reagirati. Vjerojatno će nam trebati angažman zapadnih vlada kako bismo dobili sigurnosna i financijska jamstva', rekao je.

Kakačia je također istaknuo nedostatak iskustva Gruzije s koalicijskim vladama. Otvoreno je pitanje kako će ujedinjena oporba prevladati unutarnje podjele kako bi formirala stabilnu vladu i riješila ključna pitanja poput nadoknade svega izgubljenog na putu u EU i povlačenja problematičnih zakona.

Ako Gruzijski san pobijedi, upozorio je Kakačia, politička polarizacija će se pogoršati. 'Oni nikada neće ujediniti gruzijsko društvo, a ova podjela je upravo ono što Rusija želi - to je kao glazba za uši Kremlja', zaključuje.