Za Gruzijce sukob u Ukrajini oživljava bolne uspomene na njihovo iskustvo ruske invazije 2008. To znači da mnogi nemaju suosjećanja za novopridošlice jer sumnjaju da mnogi od njih i dalje podupiru Putinov rat, ali jednostavno se ne žele boriti u njemu, piše Politico.

Na zidu bara Dedaena u Tbilisiju ispisan je crnom bojom grafit: 'Ruski ratni brodu, je** se'. Podrška je to i znak poštovanja prema prkosnom odbijanju ukrajinskih snaga da predaju Zmijski otok u Crnom moru. QR kod na ulazu u bar preusmjerava ruske posjetitelje na web stranicu, na kojoj se od njih traži da ispune 'obrazac za vizu' dizajniran posebno za njih. U bar ne mogu ući ako u obrascu ne potvrde da, između ostalog, nisu glasali za Putina, da je Rusija okupirala gruzijski teritorij, da je Krim ukrajinski i da 'žele slavu' Ukrajini.

Data Lapauri, vlasnik bara Dedaena, rekao je kako ne smatra da je njegova odgovornost da se Rusi osjećaju kao kod kuće, dodajući da je bar uveo 'vize' jer se ruski gosti nisu znali ponašati te su bez poštovanja zahtijevali da budu posluženi na ruskom i da plate u rubljima.

'Mnogi su bili agresivni, pola ih je odbilo ući nakon što su vidjeli obrazac za vize. Ali moramo znati da gosti koje poslužujemo nisu naši neprijatelji i da priznaju naš teritorijalni integritet', kaže vlasnik bara. 'Vize' su, naravno, izazvale buru među Rusima, a baru su stigle brojne online prijetnje, uključujući upozorenja da će biti zapaljen zbog svoje 'diskriminatorske' politike.

Politika i cijene

Nakon što je Putin pokrenuo agresiju na Ukrajinu mnogi su Gruzijci u znak solidarnosti na svojim prozorima objesili ukrajinske zastave. Neki su čak stavili plavo-žute transparente u dizala u zgradama, pa su se razbjesnili kada su snimke nadzornih kamera pokazale da ih ruski državljani potajno uklanjaju. Nezadovoljstvo Gruzijaca samo se pojačalo nakon što je navodno jedan ruski korisnik na popularnom Telegramu upitao bi li bilo u redu prijeći granicu s ruskim proratnim simbolom 'Z' istaknutim na vjetrobranskom staklu. Drugi korisnik jasno mu je odgovorio da 'postoji velika šansa da biti nokautiran zbog takvih simbola'.

Čim je objavljena odluka o djelomičnoj mobilizaciji u Rusiji, kroz kontrolni punkt na graničnom prijelazu Gornji Lars u tjedan dana prošlo je više od 50.000 Rusa. Oko 35.000 napustilo ih je Gruziju u istom razdoblju.

Za Gruzijce koji se protive dolasku ruskih bjegunaca nije sve u politici. To je također pitanje preživljavanja i pada životnog standarda zbog rasta stanarina i skoka cijena hrane. To je na svojoj koži osjetio Laša Nonikašvili, jedan od mnogih studenata koji su prisiljeni preseliti se zbog rastućih stanarina. Godinu i pol živio je u stanu u blizini svog sveučilišta i posla, plaćajući ga 750 larija (280 eura). Ali otkako su Rusi počeli pristizati, njegova stanodavka je povisila stanarinu.

'Tražila je da platim 1300 larija (480 eura), za što je rekla da je popust za mene jer drugi plaćaju i više', rekao je. Na kraju se morao iseliti i zadovoljiti nenamještenim stanom.

Nedavna studija o egzodusu iz Rusije sugerira da su 'mladi, obrazovani i bogati' Rusi pobjegli iz zemlje kada je počeo rat. No malo je informacija o pridošlima koji su pobjegli otkako je Putin objavio mobilizaciju. Mnogi u Gruziji su zabrinuti da će oni postati ekonomski teret.

Prema IDFI-ju, nevladinoj organizaciji sa sjedištem u Tbilisiju, više od 60.000 ruskih građana ima aktivne bankovne račune u Gruziji. Od toga je 45.000 njih otvoreno nakon što je počeo rat.

'Oni su svakako odigrali svoju ulogu u doprinosu inflaciji jer rastuća potražnja dovodi do skokovitog rasta cijena. S druge su strane imali i pozitivan ekonomski učinak. Postoji gospodarski rast koji se može pripisati njima, ali to će biti samo privremeno', rekao je Goga Tušurašvili, voditelj istraživanja IDFI-ja.

Frustracije na granici

Gruzija je jednostrano ukinula vizni režim s Rusijom 2012. u pokušaju da potakne turizam, tako da Rusi mogu lako ući i ostati u zemlji do godinu dana. Mnogi Gruzijci, međutim, sada zahtijevaju da se preispita ova politika. Jedni kažu da se vizni režim mora ponovno uvesti, a drugi žele da se granice potpuno zatvore.

Istraživanje provedeno u ožujku za Caucasus Research Resource Centers, neovisnu istraživačku organizaciju, pokazalo je da je 66 posto Gruzijaca za uvođenje viznog režima za Ruse. Nekoliko oporbenih skupina također je pozvalo gruzijsku vladu da revidira politiku bezviznog režima, ali bezuspješno.

Početkom rujna oko 200 Gruzijaca okupilo se na središnjoj aveniji Rustaveli u Tbilisiju kako bi zahtijevali od vlade da zatvori granicu za Ruse. Na prosvjedu su gazili i po portretu Putina.

Ani Kavtaradze, koja je suorganizirala prosvjede, rekla je da je zabrinuta za sigurnost jer su došli mnogi mladi Rusi koji ispunjavaju uvjete za vojnu službu. Ona ih vidi kao ljude 'koji su pobjegli od režima samo kad su bili osobno pogođeni - ne prije'.

'Trebali su ostati tamo i riješiti problem. Da su to učinili, sada ne bi morali bježati. Ova zemlja, čijih su 20 posto okupirali, ne bi smjela postati utočište za njih. Ne osjećam moralnu odgovornost prema Rusima, već prema onima koje su ubili i koji su poginuli braneći nas', rekla je.

Jedna od glavnih prepreka za one koji žele stroži vizni režim je to što se gruzijska vlada, koju vodi stranka Gruzijski san, a utemeljio ju je bivši premijer Bidzina Ivanišvili, smatra bliskom s Kremljem. On je na neki način onemogućio pristup kritičarima Moskve.

Ovo stvara perverznu situaciju u kojoj je mnogim Putinovim protivnicima teže ući u Gruziju nego bjeguncima od vojnog roka koji podržavaju Putina. 'Mogli smo otvoriti granicu za one koje progoni ruski totalitarni režim ili za one koji traže azil u skladu s međunarodnim konvencijama. No događa se upravo suprotno: granica je zatvorena za političke izbjeglice, a ne za prosječne osobe koje izbjegavaju mobilizaciju ili one koji se nisu htjeli odreći udobnosti i pobjegli su kako bi izbjegli sankcije', kaže povjesničar Irakli Hvadagiani.

Borba protiv Putina

To ne znači da svi Rusi smatraju Gruziju negostoljubivom. Znuk Zanuzok, 35-godišnjak iz Moskve koji je odlučio napustiti Rusiju kako bi izbjegao novačenje, nije osjetio da nije dobrodošao. 'Gruzijci su kao mace. Jako su gostoljubivi. Kada izražavaju svoje nezadovoljstvo zbog prošlosti, čine to bez agresije', rekao je. Iako nema neposrednih planova za budućnost, želi se zaposliti i zaraditi nešto novca u Tbilisiju prije nego što se ponovno preseli.

Drugi građani Rusije rekli su za Politico da Gruzijci moraju shvatiti da je gotovo nemoguće boriti se protiv Putinova režima.

33-godišnji LGBTQ+ aktivist, koji je želio ostati anoniman, rekao je da ga je Rusija registrirala kao stranog agenta. Pobjegao je u Gruziju kada su ga ruski tužitelji obavijestili da ga istražuju na temelju izmišljenih optužbi.

'Nije vam svejedno kada ste povezani sa zemljom agresorom, a kada vam se kaže da ne činite ništa da to zaustavite u Rusiji. Osjećam ogromnu krivnju znajući da sam 15 godina radio da pomognem ljudima, pokušao nešto promijeniti, a ipak - ovo se događa', kazao je.

Razumije zašto su neki Gruzijci tražili zatvaranje granice za Ruse jer mnogi njegovi sunarodnjaci nikad nisu ustali protiv režima. No, rekao je, ima i mnogo onih koji su to uzalud činili. 'Ako Gruzija zatvori granice, ja nemam kamo otići. Barem mogu učiniti nešto da pomognem ljudima odavde. Ako odem u Rusiju, uhitit će me. Radije bih umro jer najgora stvar koja ti se može dogoditi je biti u ruskom zatvoru', dodaje.

Napomenuo je i da mnogi Rusi koji dolaze u Gruziju malo znaju o tome zašto ih Gruzijci 'gledaju ispod oka' i o povijesti ruske agresije na Gruziju. 'Jako smo zahvalni Gruziji jer nam je omogućila da budemo sigurni unatoč onome što je Rusija učinila Gruziji', rekao je.

Egor Eremejev je IT stručnjak iz Rusije. Rekao je da je napustio svoju domovinu 2021., nakon što je ruska vlada počela gušiti prosvjedni pokret Alekseja Navaljnog, oporbenog čelnika koji je 2020. otrovan i trenutno se nalazi u zatvoru.

Kad je Rusija napala Ukrajinu, on je već bio u Tbilisiju. Suosnivač je organizacije Helping to Leave koja pomaže Ukrajincima da se evakuiraju na sigurno mjesto.

Nakon što je dao svoj obol na prosvjedima u Rusiji, smatra da se ruski narod ne može smatrati odgovornim za to što nije u stanju zaustaviti Putina jer žive u diktaturi. Režimu se, uvjeren je, može suprotstaviti samo nomenklatura, elitna skupina moćnih ljudi na visokim položajima.

'Obični Rusi su zarobljenici. Nažalost, stroj represije dobro radi u Rusiji. Od 2011. sudjelujem u prosvjednim pokretima i prosvjedi su završavali samo zatvorima. Ako itko može smijeniti Putina, to je nomenklatura, stoga moramo pritisnuti nomenklaturu', kazao je.