Premijeru su, čini se, izbori nepotrebna neugodnost, koju treba u najmanju ruku ograničiti, ili pak moraju generirati ekonomsku dobit.

Ana Matan, docentica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, na kojem predaje predmete iz političke teorije te teorija mira i sukoba, kazala je za tportal da ne smatra da je broj prijevremenih izbora velik.

'Prema podacima koji se mogu pronaći na službenim stranicama  Državnog izbornog povjerenstva (DIP), radi se o pedesetak izbora u zadnja dva izborna ciklusa, dakle u osam godina, što na brojku od 556 gradova i općina nije puno', smatra Matan.

Naglasila je da su izbori tri puta ponovljeni samo u jednom gradu - Vrgorcu - i zapitala da bi, ako je to tako skupo, bilo dobro čuti koliko su ti ponovljeni izbori točno koštali.  

>Možda ćemo na izbore treći put u godinu i pol. Pa što onda?

Nije ovo prvi put da našim političarima smetaju izbori. Manje-više svaki put kad im se zaljulja fotelja, odjednom, kao grom iz vedra neba, započne ih brinuti pretjerano rasipanje državnih resursa.

Nakon što je izbacio Most iz Vlade, iako još nije imao potporu za novu većinu, Plenković nije želio baciti državu u trošak novih izbora. U HDZ-u su baratali cifrom od 120 milijuna kuna, koliko bi trebalo potrošiti na nove izbore. Plenković je uspio presložiti većinu i uštedjeti navedeni iznos. Jesmo li se time okoristili, neka svatko procijeni za sebe.  

Docentica Matan ima i preporuku za odgovorne. Prema njezinu mišljenju, bilo bi dobro, ako se već govori o cijeni prijevremenih izbora, da se iznesu konkretni iznosi koji su potrošeni kako bismo ih mogli usporediti s nekim drugim oblicima trošenja javnog novca.

Matan pretpostavlja da je iznos potrošen na ponovljene lokalne izbore zanemariv u odnosu na, primjerice, upitne kredite koje je HBOR odobravao Agrokoru i načine na koje su se trošili ti krediti.

'Izbori su suština liberalne demokracije i ako netko ima problema s trošenjem novca na održavanje izbora, ima problema i sa samom demokracijom', poručila je docentica Matan.

Tezu je potom obrazložila kazavši da su predstavnička tijela, dakle skupštine, parlamenti i vijeća, povijesno bila ključna mjesta jačanja 'naroda' naspram 'bogomdanih' kraljeva. Matan navodi da je ključnu ulogu u obuzdavanju izvršne vlasti odigrala ovlast zakonodavnih tijela da odobravaju budžete. Tako su, primjerice, navodi dalje, u američkim kolonijama zakonodavna tijela odobravala i plaću guvernera postavljenih od engleskog kralja. Uz to, nastavlja Matan, u pojedinim kolonijama su se skupštine birale svake godine i bile su mnogobrojne u odnosu na tada malobrojno stanovništvo kolonija. Česti izbori smatrani su tako branom protiv korupcije.

'I suvremena istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da su česte promjene vlasti dobre za zauzdavanje političke samovolje. Tako je kolega Vuk Vuković pokazao da je u jedinicama lokalne i regionalne samouprave, u kojima se češće mijenja vlast, trošenje (lokalnog) javnog novca odgovornije. U tom smislu, mogli bismo reći da je najskuplja vlast ona koja djeluje bez ikakvih kočnica i ravnoteža, a upravo u tom smjeru ide predloženi lex Šerif', mišljenja je docentica Matan.

Ideja o promjeni Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, takozvani lex Šerif, izazvala je žestoke otpore dijela javnosti.

Tako su zastupnici zagrebačke Gradske skupštine iz koalicije Zagreb je naš u ponedjeljak prosvjedovali protiv promjene zakona jer bi na taj način župani, gradonačelnici i općinski načelnici postali praktički nesmjenjivi, a predstavnička tijela više ne bi imala nikakvu ulogu u kontroli trošenja proračunskog novca.

Takav prijedlog je apsolutno neprihvatljiv i udrugama poput GONG-a, koji je najavio ustavnu tužbu, o čemu je tportal već pisao, kao i struci, pa tako Ivan Koprić, jedan od vodećih stručnjaka za lokalnu i regionalnu samoupravu u Hrvatskoj, već mjesecima upozorava da bi takav zakon dokinuo lokalnu demokraciju.