Hamas je oslabljen, ali ne i zastrašen, a Izrael je u početku napravio taktički napredak nakon što je razorno zračno bombardiranje utrlo put njegovim kopnenim trupama, piše Independent.

Ali ti rani dobici ustupili su mjesto teškoj borbi - i sve većem osjećaju među mnogim Izraelcima da se njihova vojska suočava samo s lošim opcijama, povlačeći usporedbe s američkim ratovima u Iraku i Afganistanu.

Ovo je bio podtekst pobune koju su posljednjih dana pokrenula dva člana tročlanog ratnog kabineta premijera Benjamina Netanyahua — ministar obrane Yoav Gallant i Benny Gantz, Netanyahuov glavni politički suparnik — te su od njega zahtijevali da izradi detaljne poslijeratne planove.

Podržali su izraelsku osvetu za Hamasov napad 7. listopada, uključujući jednu od najžešćih kampanja bombardiranja u novijoj povijesti, kopnene operacije koje su izbrisale cijele četvrti i granična ograničenja, za koja UN-ov Svjetski program za hranu kaže da su gurnula dijelove teritorija u glad.

Ali sada se dva umirovljena generala boje produžene i skupe ponovne okupacije Gaze, iz koje je Izrael povukao vojnike i naseljenike 2005. Također se protive povlačenju koje bi ostavilo kontrolu tog teritorija Hamasu ili dovelo do uspostave palestinske države.

Umjesto toga, iznijeli su alternative koje mnogi Izraelci smatraju krajnje nerealnim, a Hamas je u međuvremenu predložio svoj poslijeratni plan.

Independentova analiza donosi četiri načina na koje bi ovaj rat mogao završiti.

Potpuna vojna okupacija

Netanyahu je obećao 'potpunu pobjedu' koja bi uklonila Hamas s vlasti, demontirala njegove vojne sposobnosti i vratila desetke talaca koje još uvijek drže od napada koji je izazvao rat.

Rekao je da bi pobjeda mogla doći za nekoliko tjedana ako Izrael pokrene potpunu invaziju na Rafah, grad koji Izrael prikazuje kao zadnje uporište Hamasa.

Amir Avivi, umirovljeni izraelski general i bivši zamjenik zapovjednika divizije za Gazu, kaže da je to samo početak. Rekao je da će Izrael morati zadržati kontrolu kako bi spriječio Hamas da se pregrupira.

'Ako ne isušite močvaru, ne možete se izboriti s komarcima. A isušivanje močvare znači potpunu promjenu obrazovnog sustava i obračun s lokalnim vodstvom, a ne s terorističkom organizacijom', rekao je. 'Ovo je generacijski proces. Neće se dogoditi za jedan dan.'

Krajnje desničarski članovi Netanyahuove vladajuće koalicije, koji drže ključ njegova ostanka na vlasti, pozvali su na trajnu okupaciju, 'dobrovoljnu emigraciju' velikog broja Palestinaca i obnovu židovskih naselja u Gazi.

Većina Izraelaca se protivi tome, ukazujući na goleme troškove stacioniranja tisuća vojnika na teritoriju na kojem živi 2,3 milijuna Palestinaca. Kao okupacijska sila, Izrael bi vjerojatno bio odgovoran za pružanje zdravstvenih, obrazovnih i drugih usluga. Nije jasno u kojoj bi se mjeri međunarodni donatori uključili u financiranje obnove usred tekućih neprijateljstava.

Također nema jamstva da bi takva okupacija eliminirala Hamas.

Izrael je u potpunosti kontrolirao Gazu kasnih 1980-ih, kada je Hamas osnovan. Izraelska 18-godišnja okupacija južnog Libanona poklopila se s usponom Hezbolaha, a izraelske trupe se rutinski bore protiv militanata na Zapadnoj obali, koju kontroliraju od 1967.

Lakša okupacija potpomognuta 'jednorozima'

Netanyahu je rekao da će Izrael zadržati sigurnosnu kontrolu nad Gazom, ali će delegirati civilnu upravu lokalnim Palestincima, onima koji nisu povezani s Hamasom ili Palestinskom upravom koju podržava Zapad, a koja upravlja dijelovima okupirane Zapadne obale. Predložio je da arapske i druge zemlje pomognu u upravljanju i obnovi.

Ali do sada nitko nije pokazao interes za to.

Nije poznato da je ijedan Palestinac ponudio suradnju s izraelskom vojskom, možda zato što je Hamas rekao da će se prema njima postupati kao prema kolaboracionistima, što predstavlja prijetnju smrću.

Napori da se dopre do palestinskih poslovnih ljudi i moćnih obitelji 'završili su katastrofom', kaže Michael Milshtein, izraelski analitičar palestinskih pitanja na Sveučilištu Tel Aviv i bivši vojni obavještajni časnik.

Kaže da Izraelci koji traže takve saveznike traže 'jednoroge' - nešto što ne postoji. Arapske države također su odlučno odbacile ovaj scenarij - čak i Ujedinjeni Arapski Emirati, jedni od rijetkih koji su službeno priznali Izrael i imaju bliske veze s njim.

'Ujedinjeni Arapski Emirati odbijaju biti uključeni u bilo kakav plan koji ima cilj osigurati pokriće za izraelsku prisutnost u Pojasu Gaze', rekao je ministar vanjskih poslova Abdulah bin Zajed al Nahjan.

Velika nagodba

Umjesto toga, arapske države su se udružile oko američkog prijedloga usmjerenog na rješavanje desetljećima starog sukoba i transformaciju Bliskog istoka.

Prema ovom planu, reformirana Palestinska uprava upravljala bi Gazom uz pomoć arapskih i muslimanskih naroda, uključujući Saudijsku Arabiju, koja bi normalizirala odnose s Izraelom u zamjenu za obrambeni pakt SAD-a i pomogla u izgradnji civilnog nuklearnog programa.

Ali američki i saudijski dužnosnici kažu da to ovisi o tome hoće li se Izrael posvetiti vjerodostojnom putu ka konačnoj palestinskoj državnosti.

Netanyahu je odbacio takav scenarij - kao i Gallant i Gantz - rekavši da bi to nagradilo Hamas i rezultiralo državom kojom upravljaju militanti na granicama Izraela.

Palestinci kažu da je okončanje izraelske desetljećima duge okupacije i stvaranje potpuno neovisne države u Gazi, Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu - teritorijima koje je Izrael osvojio u Bliskoistočnom ratu 1967. - jedini način da se okonča ciklus krvoprolića.

Hamas je rekao da bi prihvatio dvodržavno rješenje barem na privremenoj osnovi, ali njegov politički program još uvijek poziva na 'potpuno oslobađanje Palestine', uključujući ono što je sada Izrael. Hamas je također rekao da mora biti dio svakog poslijeratnog rješenja.

Dogovor s Hamasom

Hamas je predložio vrlo različitu veliku pogodbu - onu koja bi, ironično, mogla biti prihvatljivija Izraelcima od američko-saudijskog sporazuma.

Militantna skupina predložila je postupni sporazum u kojem bi oslobodila sve taoce u zamjenu za stotine palestinskih zatvorenika — uključujući starije militante — kao i povlačenje izraelskih snaga iz Gaze, dugotrajan prekid vatre i obnovu.

To bi gotovo sigurno ostavilo Hamasu kontrolu nad Gazom i potencijalno mu omogućilo da obnovi svoje vojne sposobnosti. Čak bi mogli tvrditi da su pobijedili, unatoč velikom broju smrti palestinskih civila poslije 7. listopada.

Tisuće izraelskih prosvjednika izašle su na ulice posljednjih tjedana pozivajući svoje vođe na takav dogovor jer je to vjerojatno jedini način da se vrate taoci.

Optužuju Netanyahua da stoji na putu takvom sporazumu jer bi mogao navesti saveznike iz krajnje desnice da sruše njegovu vladu, potencijalno okončavši mu političku karijeru i izlažući ga kaznenom progonu zbog optužbi za korupciju. Pristaše takvog dogovora kažu da bi Izrael imao i druge koristi osim oslobađanja talaca.

Sukob niskog intenziteta s libanonskim Hezbolahom vjerojatno bi se smirio kako bi regionalne napetosti popuštale, što bi desecima tisuća ljudi s obje strane granice omogućilo da se vrate svojim domovima. Izrael bi se konačno mogao obračunati sa sigurnosnim propustima koji su doveli do 7. listopada.

I mogli bi se pripremati za još jednu neizbježnu rundu borbi.

Milshtein kaže da bi Izrael trebao usvojiti Hamasov koncept 'hudne' - produljenog razdoblja strateškog mira.

'Hudna ne znači mirovni sporazum', rekao je. 'To je prekid vatre koji ćete iskoristiti da biste postali jači, a zatim iznenadili i napali svog neprijatelja.'