'Fragmentiraju se i raspadaju na sve manje stranke i sve manje frakcije, slijedi im sudbina HSP-a', kazao je za tportal politolog Ivan Rimac, komentirajući jučerašnji pokušaj održavanja dvaju sabora stranke Neovisni za Hrvatsku te definitivan razlaz Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića
'U početku sam imao dojam da se radi samo o pokušaju izazivanja većeg interesa medija, no očito je da njih dvoje imaju potpuno drugačiji pristup političkom djelovanju: Hasanbegović se ponaša elitistički i očigledno nije previše simpatičan i prihvatljiv većem dijelu populacije na koju su zajedno ciljali, dok Esih svojim socijalnim pristupom ima nešto veće šanse preuzeti stranku', kaže Rimac.
vezane vijesti
'S druge strane on doista djeluje kao netko tko u političkom smislu može znatno bolje elaborirati svoje pozicije, no to im ni zajedno nije bilo dovoljno za uspjeh. Sada će se taj ionako mali postotak podrške, s kojim bi imali ozbiljne poteškoće oko prelaska izbornog praga, dodatno razbiti', dodaje Rimac za tportal.
Po njemu, slijedi proces koji se može usporediti s višegodišnjim raspadom HSP-a: obje opcije nastale iz stranke Neovisni za Hrvatsku dugo će trajati, no neće imati većeg značenja u bilo kojem predstojećem izbornom procesu.
'Oni naprosto ni dosad nisu bili previše relevantni, a na predsjedničkim izborima neće postići ništa više od eventualnog oduzimanja pokojeg postotnog poena drugim kandidatima. Zanimljivi su medijima zato što se radi o osobama sklonim ekscesnim izjavama koje će se istaknuti u naslovima, ali svojom programskom ponudom malo koga mogu doista zadovoljiti', oštar je Rimac.
Predsjednički izbori, dodaje, i inače se vrlo često koriste isključivo kao prilika za pokušaj osobne političke promocije pojedinaca bez realnog interesa ili šanse za samu pobjedu, a isključivo sa željom da postanu društveno relevantni i poželjni za neke druge funkcije s političkom i društvenom težinom.
Raskol između Esih i Hasanbegovića, kaže, na desnici neće stvoriti preveliku pomutnju jer se taj dio političke scene - podržan i od nekih medijskih krugova - već izjasnio za Miroslava Škoru kao svog kandidata za predsjednika države.
'Da, zbilja je ironično to da se upravo političke snage koje se najčešće pozivaju na borbu protiv neprijatelja države i onih koji navodno ugrožavaju prava većine, pa koriste i fraze poput zbijanja redova ili zajedništva i jedinstva, čak ni između sebe ne mogu dogovoriti oko osnovnih pitanja. No u pozadini takvih previranja gotovo uvijek su sukobi taština i borba za osobne materijalne beneficije koje idu uz politički status, recimo zastupničku plaću ili državni novac koji se usmjerava u financiranje političkih stranaka. Nije isključeno da je i u ovom slučaju to osnovni motiv', zaključuje Rimac.
