Postoje samo dvije mogućnosti: ili će od srijede Vojislav Šešelj biti slobodan čovjek ili će sudsko vijeće poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje. Šešelj će odluku dočekati na slobodi u Srbiji jer je nakon što je pušten na slobodu zbog lošeg zdravstvenog stanja izjavio da se u Haag ne vraća i da ga tamo mogu 'odvesti samo u lancima'.

Neosuđeni ratni zločinac, Šešelj je prije dvije godine u šokantnom raspletu događaja pred Haškim sudom oslobođen krivnje po svim točkama optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u razdoblju od 1991. do 1993. protiv nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj, BiH te protiv vojvođanskih Hrvata, na koje je poticao govorima mržnje i slanjem svojih dobrovoljačkih snaga u Hrvatsku i BiH.

Šešelja je haško tužiteljstvo teretilo u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju tzv. velike Srbije sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a ekstremističkom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon i ubijanje Hrvata i Muslimana.

Zapanjujući zaključak o zločinačkom pothvatu

Presudu Šešelju donijela je sudska trojka u sastavu Jean-Claude Antonetti, Mandiaye Niang i Flavia Lattanzi. Većina članova, uz suprotno mišljenje sutkinje Lattanzi, zaključila je da nije postojao udruženi zločinački pothvat (UZP) s bivšim srpskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem na čelu, u sklopu kojeg je djelovao Šešelj, jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bila obrana Srba te očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.

Prema tom zaključku, regrutiranje dobrovoljaca u srpske paravojne postrojbe za ratišta u BiH i Hrvatskoj, zbog čega se smatralo da je Vojislav Šešelj sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu, bilo je legalna aktivnost regulirana jugoslavenskim ustavom. Sud je također utvrdio da dobrovoljci jednom kad bi došli na ratište nisu bili pod nadležnošću Vojislava Šešelja. Što se tiče huškačkih govora optuženog, sud je zaključio da im je cilj bio podizanje morala njegovih vojnika, a ne da ih pozove da nemaju milosti ni prema kome. Vijeće je također zaključilo da 'propaganda nacionalističke ideologije' nije sama po sebi zločin.

>>> Tko je sve odgovarao za opsadu Vukovara? Nitko!

Većina članova vijeća je također zaključila da tužiteljstvo nije pružio uvjerljive dokaze na osnovi kojih bi se mogao utvrditi ili ocijeniti utjecaj Šešeljevih govora ili povezati sa zločinima koji su počinjeni kasnije ili u udaljenim područjima.

Nekadašnja glasnogovornica haškog tužiteljstva Florence Hartmann nakon presude je izjavila da je šokirana ne samo zbog oslobađanja Vojislava Šešelja svake krivnje, nego i zbog načina na koji je to napravljeno. Time što se poriču ratni događaji poriče se da se politički projekt izvršavao kroz zločine, poriče uloga Šešelja i to da su njegovi govori mržnje poticali na zločine.

'Dosta sam pratila stanje na terenu, u Hrtkovcima, istočnoj Slavoniji, istočnoj Bosni, gdje su stalno bili šešeljevci. Apsolutno je šokantno to da sudsko vijeće kaže da je u Hrtkovcima (mjesto u Vojvodini nekada većinski naseljeno Hrvatima) održana razmjena stanova s izbjeglicama', poručila je tada Hartmann.

Prvobitna optužnica protiv Šešelja podignuta je 14. veljače 2003. godine, a operativna je podnesena 7. prosinca 2007. godine. Šešelj se dobrovoljno predao sudu neposredno nakon podizanja optužnice i predstavlja jednu od najvećih blamaža Haškog suda ne samo zbog presude, nego i zbog samog tijeka suđenja.

Ekscesi na sudu: Psovao, štrajkao glađu...

Tijekom suđenja je psovao, štrajkao glađu, razotkrio identitet 11 zaštićenih svjedoka, a preko pobočnika iz Srpske radikalne stranke, koju je nastavio voditi iz pritvora, zastrašivao je i pokušavao podmititi ljude spremne govoriti o razmjerima njegovih nedjela.

Zbog razotkrivanja identiteta zaštićenih svjedoka privremeno je suđenje bilo prekinuto, a zbog toga mu je suđeno u odvojenom procesu.

Suđenje Šešelju trajalo je 13 godina, od čega je 11 proveo u pritvoru Haškog suda. Neosuđeni ratni zločinac iz haškog je pritvora prije nepravomoćne oslobađajuće presude pušten zbog navodno teškog zdravstvenog stanja u studenome 2014. godine, nakon 11 godina provedenih u njemu. Prijetio je da će tužiti cijelo sudsko vijeće, tužiteljstvo, sve svjedoke protiv njega te Ujedinjene narode i tražiti odštetu od 100 milijuna dolara zbog godina koje je proveo u zatvoru.

Stanje mu se nakon izlaska na slobodu naglo popravilo te se aktivno uključio u politički život Srbije. Trenutno je zastupnik u Skupštini Srbije, a uspio se i kandidirati na predsjedničkim izborima.

No iako se dobrovoljno predao sudu, nikad ga nije priznao pa se tako nije izjasnio o krivnji. Branio se sam, na sve moguće načine opstruirajući suđenje, pri čemu je neprestano ismijavao i izrugivao i sud i žrtve zločina.

Skandal sa sucem

Najveći skandal dogodio se nedugo nakon što je u javnost procurilo povjerljivo pismo danskog suca Frederika Harhoffa, u kojemu on izražava sumnju da je predsjednik ICTY-a Theodor Meron, pod pritiskom nekih moćnih država, vršio pritisak na kolege suce da donose određene oslobađajuće presude.

>>> Sudac Harhoff izbačen sa suđenja Šešelju zbog pristranosti

Iako u pismu nije iznio nikakav konkretan dokaz za svoje sumnje, Harhoff je naveo slučaj hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača kao jedan od onih u koje se upleo Meron.

Zbog toga pisma Šešelj je podnio zahtjev za izuzećem suca Harhoffa. On je ubrzo izuzet iz postupanja u ovom predmetu odlukom posebno imenovanog vijeća, koje je zaključilo da je pokazao neprihvatljiv dojam pristranosti u prilog osuđujućoj presudi. Dana 31. listopada 2013. sudac Mandiaye Niang zamijenio je suca Harhoffa u slučaju Šešelj. Tako je na kraju odluku u ovom dugotrajnom suđenju donio sudac koji na njemu praktički nije ni sudjelovao.