'Ključna pitanja u predmetu nisu presuđena na pravilan način. Zapanjujući je zaključak presude da tužitelji nisu dokazali sustavni i rasprostranjeni napad na civilno stanovništvo u Hrvatskoj i BiH. Žrtve i svjedoci imaju pravo čuti objašnjenje kako ovo raspravno vijeće može doći do toga zaključka', kazao je tužitelj Mathias Marcussen na žalbenoj raspravi u Haagu. On je poručio da je presuda po tim zaključcima u suprotnosti s većinom drugih presuda ICTY-ja.

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) većinom glasova oslobodilo je 31. ožujka prošle godine Šešelja po svim točkama optužnice, zaključivši da je plan stvaranja Velike Srbije bio politički projekt, a ne kazneno djelo. Vijeće je također tada zaključilo da nema dokaza o kaznenoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano da je to činjeno u zločinačke svrhe nego je moguće da je slanje dobrovoljaca bilo namijenjeno zaštiti Srba. Vijeće je također zaključilo da 'propaganda nacionalističke ideologije' nije sama po sebi zločin. Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu, a oni koji jesu bili huškački - nisu rezultirali progonom. Raspravno vijeće je većinom glasova zaključilo i da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Miloševićem jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bio obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.

'Presuda ne zadovoljava kriterije ICTY-ja, ona mora biti poništena', kazao je tužitelj.

Kao najteži element u propustu prvostupanjskog vijeća da obrazloži svoju presudu Marcussen je naveo propust vijeća da razmotri obimne dokaze o zločinima u Hrvatskoj i BiH i upitao kako je bez toga mogla biti napisana presuda.  

'U presudi se ti zločini jedva i spominju. Posvećeno im je samo sedam paragrafa, a svega dva paragrafa zapanjujućem zaključku da nije postojao sustavni napad na stanovništvo', kazao je  Marcussen ističući da se pitanju odgovornosti za udruženi zločinački pothvat posvećuje tek jedan usputni paragraf.

Vijeće je propustilo razmotriti dokaze tužiteljstva o namjeri Šešelja za sudjelovanjem u udruženom zločinačkom pothvatu, kazao je  Marcussen podsjećajući na dokaze tužiteljstva da je pothranjivao strah Srba, pozivao na osvetu za ranije zločine a obećao je i da će poteći rijeke krvi ako BiH proglasi neovisnost. Sve to dokazuje da je dijelio zajednički zločinački cilj da se nesrpsko stanovništvo ukloni činjenjem zločina, a neki njegovi govori bili su jedva prikriveni poziv na protjerivanje što je također pokazivalo namjeru da se provede prisilno premještanje stanovništva, dodao je.

Vijeće se u presudi nije bavilo dokazima da je Šešelj imao namjeru protjerati Hrvate što je bio zajednički cilj udruženog zločinačkog pothvata, rekao je Marcussen ističući da se vijeće nije u presudi ni pozabavilo stvarnom tezom optužbe da veliki broj zločina svojom sustavnošću i rasprostranjenošću dokazuje postojanje udruženog zločinačkog pothvata.

Takva sustavna masovna zvjerstva Šešeljevaca i drugih snaga bila su uperena protiv nesrba na teritoriju na koji su Šešelj i drugi članovi udruženog zločinačkog pothvata polagali pravo, kazao je  Marcussen, a o tom ključnom aspektu predmeta vijeće nije presudilo. Propustima vijeća tužitelji smatraju i to što unatoč brojnim dokazima nisu prihvaćeni ni navodi o deportaciji i uklanjanju nesrba niti postojanje obrasca progona i zločina koji pokazuju sustavni karakter zločina.

Dokazi su pokazali da se Šešelj osobno zalagao za protjerivanje čitavih autobusa vojvođanskih Hrvata porukama da nemaju šta tražiti u Srbiji i da će ih jednostavno potrpati u autobuse i ispratiti do granice. Nagovještaj u presudi da se moglo raditi o humanitarnom potezu uvredljiv je žrtve, kazao je Marcussen ističući da je vijeće zanemarilo i dokaze iz međunarodnih izvora o zločinima u Hrvatskoj, o ubijanju i protjerivanju Hrvata te uništavanju njihovih domova.

Šešelj nije nazočio žalbenoj raspravi a moći će u pisanom obliku odgovoriti na usmeno izlaganje tužitelja.

Haško tužiteljstvo u žalbenom podnesku podnesenom prošle godine zatražilo je od žalbenoga vijeća MICT-a da utvrdi da je raspravno vijeće teško pogriješilo kada je oslobodilo vođu srpskih radikala svake odgovornosti za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH te nad vojvođanskim Hrvatima u okviru udruženog zločinačkog pothvata predvođenog bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem te da Šešelja proglasi krivim i osudi na 28 godina zatvora ili alternativno naloži ponavljanje suđenja.

Tužiteljstvo smatra dokazanim da je Šešelj tom zločinačkom pothvatu značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te je tako poticao na zločine.