Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) odbacilo je zahtjev Hrvatske da se u svojstvu 'prijatelja suda' uključi u žalbeni dio postupka u predmetu 'Prlić i drugi, doznaje tportal na Haškom sudu u utorak. Hrvatska je još u ožujku zatražila uključenje u taj predmet, u kojem su najviši hrvatski dužnosnici, Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko, nepravomoćnom presudom proglašeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH
Hrvatska je tražila od Žalbenog vijeća da se pojavi kao 'prijatelj suda' u tom postupku, smatrajući da bi njezino sudjelovanje u pogledu činjeničnih i pravnih pitanja bilo poželjno jer bi pomoglo Vijeću u donošenju pravilne odluke. Tužiteljstvo je, međutim, 31. ožujka ustvrdilo da hrvatski podnesak ne bi pomogao 'u pravilnom shvaćanju predmeta'. Podnesci 'prijatelja suda' su općenito ograničeni na pravosudna pitanja, a pitanja u kojima Hrvatska želi intervenirati su činjenična pitanja, navelo je haško Tužiteljstvo.
Osim toga, budući da ICTY nikad nije optužio Tuđmana, Šuška i Bobetka, na njih se ne odnose prava na pošteno suđenje odnosno 'presumpcija nevinosti pred sudom', navelo je Tužiteljstvo, zaključujući da bi zahtjev Hrvatske trebalo odbaciti.
'Presumpcija nevinosti trojice hrvatskih dužnosnika nije narušena'
Tako je i bilo. Žalbeno vijeće odbacilo je zahtjev Hrvatske odlukom od 18. srpnja u kojoj se, između ostalog, navodi da Tuđman, Šušak i Bobetko nisu optuženi u sklopu predmeta 'Prlić i ostali', te da Prvostupanjsko vijeće nije eksplicitno utvrdilo njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, niti ih je okrivilo za bilo kakav zločin. Presuda se odnosi samo na šestoricu optuženih te presumpcija nevinosti trojice hrvatskih dužnosnika nije narušena. Nadalje, Žalbeno vijeće navodi da je jurisdikcija Suda ograničena na fizičke osobe i da ICTY nije nadležan utvrđivati odgovornost država. Stoga zaključci iz prvostupanjske presude o trojici hrvatskih dužnosnika ni na koji način ne predstavljaju zaključke o odgovornosti države Hrvatske.
Podsjetimo, Prvostupanjsko vijeće je 2013. u presudi u predmetu 'Prlić i drugi' utvrdilo da su Tuđman, Šušak i Bobetko smislili i proveli navodni zajednički zločinački cilj promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav hrvatske republike Herceg-Bosne tako što su navodno naređivali i koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne.
ICTY Prlic Appeals Chamber today says "no explicit findings" that Tudjman participated in JCE in Bosnia. Para. 9: https://t.co/kzQ6A6aPPE
— Luka Misetic (@MiseticLaw) July 19, 2016
Hrvatska je u svom zahtjevu ustvrdila da Raspravno vijeće nije u presudi ponudilo nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine, te je zaključkom da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata Vijeće prekršilo Europsku konvenciju o ljudskim pravima. 'Raspravno vijeće moralo se suzdržati od donošenja zaključaka koji dovode u pitanje presumpciju nevinosti preminulih hrvatskih dužnosnika'.
Haški je sud u predmetu 'Prlić i drugi' šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata - Jadranka Prlića, Bruna Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića - u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana
Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.
Hrvatska je u svom podnesku Haškom sudu istaknula da politički cilj ponovnog stvaranja Banovine Hrvatske u granicama iz 1939. sam po sebi ne može biti osnova za osudu već je za nju potrebno dokazati namjeru za počinjenje zločina. Podnesak je u ime Hrvatske uložio hrvatski ministar pravosuđa Ante Šprlje, koji je u svibnju u Haagu neočekivano posjetio šestoricu nepravomoćno osuđenih Hrvata iz BiH.
