Kako su iz Den Haaga prenijeli beogradski elektronički mediji, Prizivno vijeće ICTY-a je, odbacujući navode obrane, potvrdilo ranije zaključke Raspravnog vijeća da je Stanišić bitno pridonio udruženom zločinačkom pothvatu, dok je presuda Župljaninu potvrđena za zločin protiv čovječnosti.

Stanišić i Župljanin zatražili su oslobađajuću presudu po svim točkama optužnice ili umanjenje kazne, dok je tužiteljstvo ICTY-a u žalbi ocijenilo prvostupanjske kazne neprimjerenim težini počinjenih zločina, zahtijevajući kazne od 30 do 40 godina zatvora.

Stanišić, bivši ministar unutarnjih poslova Republike Srpske, i Župljanin, nekadašnji načelnik Centra za regionalnu sigurnost u Banjoj Luci, optuženi su za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, a optužnica ih tereti da su mogli predvidjeti mnoge zločine počinjene u nizu općina u BiH.

Obojica su bili proglašeni krivim za progon, ubojstva i mučenje, a Župljanin je osuđen i za istrijebljenje, a ta su kaznena djela, prema navodima presude, počinjena nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH od travnja do prosinca 1992.

I Stanišić i Župljanin nijekali su krivnju po svim točkama optužnice, a Raspravno vijeće Haškog suda ranije ih je osudilo na kazne zatvora od po 22 godine.

Haški sud je optužnicu protiv Stanišića podigao 2005, a protiv Župljanina 1999., a nakon što su ta dva predmeta objedinjena, suđenje je počelo 14. rujna 2009. i završeno je 1. lipnja 2012. Poslije žalbi tužiteljstva i obrane u svibnju 2013. ročište pred Prizivnim vijećem održano 16. prosinca 2015.

Stanišić se dragovoljno predao 11. ožujka 2005., a Župljanina su, nakon višemjesečnog bijega, uhitile srbijanske vlasti i predale ICTY-u u lipnju 2008.