Modernizirana Gvozdika-Karanfil bazirana je na šasiji sovjetskog višenamjenskog oklopnog vozila MT-LB. Ova baza pruža zaštitu od krhotina pješačkog naoružanja i topničkih granata, čime se osigurava sigurnost posade i instrumenata. Primarno naoružanje sastoji se od haubice kalibra 122 milimetra, postavljene na kupoli te nadopunjene strojnicom kalibra 7,62 milimetra na krovu, a koja je u modernizaciji zamijenjena većim kalibrom.

Unapređenje Gvozdike provodi se na temelju vučene haubice kalibra 122 milimetra, pri čemu se odustalo od kamionske platforme, koju je koristila prototipna inačica sustava SORA, u korist puno efikasnije gusjenične platforme samohotke 2S1 Gvozdika. Vojska Srbije u svojem sastavu ima 72 Gvozdike (rus. karanfil), raspoređene u četiri topničke bitnice, od kojih se svaka sastoji od 18 samohotki.

Prema navodima dobro informiranog poljskog portala Defence24, do sada je samo jedna postrojba VS-a dobila ove modernizirane samohodne haubice, a iduće godine unaprijeđene Gvozdike ulaze u službu još jedne postrojbe naših susjeda. Konačno, planira se modernizacija svih Gvozdika u službi Vojske Srbije.

Ugrađen sustav za višestruko simultanu paljbu

Modernizacijom haubica osigurano je ispaljivanje visokoeksplozivnih projektila OF-462 do 15,2 kilometra, isto tako visokoeksplozivnih M10 BT do 18,2 kilometra, kao i visokoeksplozivnih granata M10 BB do 21,5 kilometara. Brzina paljbe na ažuriranoj inačici je šest projektila u minuti, a sustav može raditi u višestruko simultanom načinu paljbe (MRSI), što mu omogućuje ispaljivanje pet do šest granata istovremeno.

Gvozdika-Karanfil u novom ruhu opremljena je integriranim sustavom upravljanja paljbom (FCS) i inercijskim navigacijskim sustavom (INS) s GPS-om. Uključen je i integrirani balistički modul, kao i sustav vizualizacije vozača i nadzorni sustav zapovjednika. Razmišljalo se i o udobnosti posade, pa su ugrađeni sustavi klimatizacije i grijanja, kao i protupožarni sustav. Za bolju obranu pridodana je kupola s teškom strojnicom kalibra 12,7 milimetara.

Neovisni vojni analitičari ističu da modernizacija Gvozdike nije samo manje ažuriranje, već značajna revizija koja rješava nekoliko ograničenja prethodne inačice koja potječe još iz doba Hladnog rata. U svijetu široko rasprostranjen, 2S1 je bio pouzdan topnički sustav, ali je imao određene nedostatke u pogledu točnosti, vremena reakcije i udobnosti posade. Primjerice, nedostatak integriranog sustava upravljanja paljbom i inercijalnog navigacijskog sustava učinio je sustav ovisnim o vanjskoj opremi i produžio vrijeme potrebno za pronalaženje i gađanje ciljeva.

Modernizacija zbog nedostatka novca

Nova inačica, smatraju stručnjaci, proaktivno rješava ove probleme. Integracija modernih sustava upravljanja paljbom i inercijskih navigacijskih sustava značajno ubrzava proces ciljanja i paljbe, što je ključno u suvremenim borbenim scenarijima, u kojima je svaka sekunda važna. Štoviše, poboljšanja u dometu i točnosti paljbe znače da haubica može gađati mete na većim udaljenostima s većom preciznošću, povećavajući svoju smrtonosnost uz smanjenje rizika za prijateljske snage i obližnje civile.

Prema ocjenama analitičara, srbijanska modernizacija samohodne haubice rezultat je nedostatka novca za nabavu novog sustava, stoga je odlučeno da je jeftinije ažurirati one postojeće. Primarna prednost ove modernizacije je relativno pristojan sustav po vrlo pristupačnoj cijeni, a nudi značajna poboljšanja u pogledu točnosti, brzine reakcije i udobnosti posade, što je više nego pouzdana investicija za vojsku naših susjeda.

Valja podsjetiti da Hrvatska vojska u svojim topničkim bojnama gardijskih brigada ima četiri Gvozdike namijenjene za uništavanje i onesposobljavanje protivničke žive sile u zaklonu i izvan zaklona te vatrenih sredstava pješaštva. Domet naših Gvozdika ostao je na 15 kilometara, a prema pisanju nekih medija, one bi mogle biti donirane Ukrajini.