'Zgrožen sam, konsterniran sam, to što je napisano je laž. Radije bih bio prosjak i beskućnik nego uzeo tuđe. Pa ljudi me poznaju, znaju kakav sam. Bio sam i ravnatelj Gimnazije u Zadru, o svemu brinuo, moje ime nikada, baš nikada ni uz kakav incident nije vezano, niti uz korupciju niti bilo što slično. Ovo je strašno', bila je prva, poprilično burna reakcija Rade Šimičevića, u razgovoru s portalom Zadarski.hr. Ostatak razgovora prenosimo u cijelosti.

Gospodine Šimičević, idemo polako, redom. Želite reći da niste, gotovo tri desetljeća nakon što ste u Salima radili kao pedagog, zatražili u vlasništvo stan koji ste koristili?

'Upravo tako, nisam to tražio'.

Ali tužili ste Općinu Sali za ometanje posjeda?!

'Tako je, prije dvije godine. I to isključivo zato što su po nalogu načelnika Općine upali u stan, čiji je formalni nositelj stanarskog prava moja supruga, i moje stvari doslovno izbacili na cestu. Objasnit ću sve oko stanarskog prava, ali zaista idemo redom: moja je supruga, a ne ja, dobila na taj stan stanarsko pravo prije nekih 30 godina i 1995. je ona, kao i doslovno svi u Hrvatskoj koji su bili nositelji stanarskog prava, podnijela zahtjev za otkup. Ništa se tu nije događalo do prije dvije godine. Niti mi je stalo do toga. Da mi je toliko do tog stana, sigurno ne bih toliko čekao'.

I što se dogodilo prije dvije godine?

'Ono što sam vam kazao, po nalogu načelnika Općine naše su stvari izbačene. Ne radi se o vrijednosti, ali me vrijeđa, tu je bila moja uniforma iz Domovinskog rata, pa evo, i oko 500 gramofonskih ploča. Znači, sentimentalna vrijednost je u pitanju. Kako je supruga nositeljica stanarskog prava, podigli smo tužbu za ometanje posjeda i to je na sudu.'

Niste tražili stan u vlasništvo?

'Jesam, točnije moja supruga, još 1995. godine, rekao sam.'

Smatrate li danas to moralnim?

'Mi smo dolazili u taj stan, osobito ljeti. Ulagali smo u njega, nije imao ni struju ni parkete kad smo tamo živjeli. Po inerciji, ‘95. je supruga zatražila da otkupi stan, kao i svi drugi. Ja ne dam da se moje ime blati i razvlači na ovaj način, da sam ja pohlepan, a osobito nisam mogao dozvoliti da se moje stvari tako bace na cestu. Želim ih natrag i zato je podignuta tužba, za ometanje posjeda. Što će biti sa stanom, o tom potom. Uopće nije važno. Ja nemam djecu i nisam „grabežljivac“, niti sam to ikada bio. Imam ugled i čast i neću dozvoliti da me se blati, u mojoj 65-oj godini', kaže Rade Šimičević.

Ponovio je nekoliko puta da njegova supruga nije, u svojstvu zaposlenika u školi, taj stan dobila na korištenje, već je dobila stanarsko pravo i zato je, prije 28 godina, zatražen otkup. Također je rekao da su i oni koji su napadali Hrvatsku, pa su kasnije abolirani, iskoristili svoja zakonska prava i otkupljivali stanove na koja su imali stanarska prava, a da se proziva njega, kao dragovoljca Domovinskog rata, što je istu stvar napravila njegova supruga 1995. godine, što su učinili 'i brojni drugi profesori.'

'Iz Sali sam otišao u rat. Kao dragovoljac. I pušku sam sâm kupio', kaže Šimičević.

Čijom odlukom je vaša supruga dobila stanarsko pravo?

'Odlukom tadašnje Zajednice općina. Ponavljam da to tako stoji i da je tužba išla za ometanje posjeda zbog izbacivanja naših stvari, a ne da sam se ja sad sjetio da hoću prigrabiti taj stan. To je ispod svake razine, takvi navodi. Ne postoji nikakav sudski spor osim ovog za ometanje posjeda, s ciljem da mi se vrate moje stvari.'

Kako je vaša stranka reagirala na ovaj skandal?

'Kakav skandal? Ja nisam napravio ništa, skandalozno je takvo pisanje o meni. Nemam posebne pozive oko ovoga, upravo zato jer me ljudi poznaju i znaju da tako nešto ne može, kad sam ja u pitanju, biti istina.'

Ali istina je da godinama koristite taj stan i ljetujete u Salima, te da ne odustajete od zahtjeva za otkup?

'Da, odlazili smo godinama u Sali, a o osobi o kojoj se piše da je dobila taj stan na korištenje mogu reći da je ona naša vjenčana kuma i da je normalno da je ona, i ne samo ona, boravila u tom stanu. Taj stan meni ne treba. Riječ sada ima sud, a ako govorimo o moralu ja ću naglasiti da nitko moju ratnu uniformu i moje osobne stvari neće izbacivati na cestu tek tako. Mogli smo se dogovoriti, a ovako je to na sud', zaključio je Šimičević, koji je inače iz Općine Jasenice, dok je njegova supruga iz mjesta Ražanac.