Potpisnici upozoravaju na predizbornu ‘perfidnu igru medija’ u kojima se stalno napada jedna politička opcija i sugerira komu treba vjerovati. ‘Mediji su postali snaga iznad hrvatskog društva, ne polažu račune nikomu, osim profitu i nevidljivim političkim centrima moći. U tu svrhu sve im je dopušteno od raznih oblika manipulacije do potkopavanja hrvatske države’, navode potpisnici - akademici, sveučilišni profesori, znanstvenici, diplomati, kulturni djelatnici, publicisti i studenti.

Ocjenjuje se i kako se stalnim predizbornim napadima na jednu političku opciju, a podilaženjem drugima, želi biračima sugerirati komu treba vjerovati i tko su nacionalni spasitelji. ‘Ni u jednoj europskoj državi danas nisu mediji tako posloženi da više manje pušu u jedan rog. Čovjek dobije dojam kao da su još u crvenoj košulji s titovkom na glavi’, ističe se u apelu te dodaje kako ‘pojedinačni disonatni tonovi samo potvrđuju tezu o uniformiranosti medija, kojima se ravna iz jednog mjesta, pa se i afere, crne kronike prelijevaju kao po zakonu spojenih posuda’.

U dvadeset godina samostalnosti, kako se navodi, mediji su bili u funkciji promidžbe, uglavnom neskloni hrvatskoj državi, nagnuti najčešće lijevim dioptrijama. Mediji su ti, ističe se, koji su ‘kadili’ bivšem hrvatskom premijeru i pravili s njime izmišljene intervjue. Oni su ga, navodi se, pokopali, ne radi toga da kritički upozore na njegove nedostatke i štete za nacionalne interese, nego da instrumentaliziraju borbu za vlast i pokušaju ubiti svaki pluralitet stajališta i razmišljanja.

Takvi mediji, ocjenjuje se, učinkovitiji su skrivenim centrima moći od demokratskih putova, jer ‘protivnika eliminiraju odmah, a istodobno pridobivaju javnost za svoja stajališta, koja ne trebaju objašnjavati’.

Primjetno je, kako se navodi, i da ‘društveni pravobranitelj u posljednjih dvadeset godina nijednom nije intervenirao i pokušao zaštititi pojedince ili društvene skupine od medijskih nasrtaja, a javna stručna analiza medija, koja je napravljena u jednoj znanstvenoj instituciji, nikada nije objavljena’.

Upozorava se i na ‘spregu s medijima u koju je ušao državni odvjetnik, koji selektivno pušta predmete u optjecaj narušavajući demokratske stečevine i pretvarajući se u moć kojoj se treba pokoravati’. Stalna stigmatizacija i kriminalizacija, koja se događa svakodnevno u medijskom prostoru, stvara dojam u običnih ljudi da u hrvatskom društvu ništa ne valja. U takvim medijima nema mjesta za pozitivne događaje, znanstvene uspjehe i gospodarske proboje kojih ima u hrvatskom društvu. Na tom tragu ima onih koji već javno govore kako ‘nismo u stanju držati, stvarati, oblikovati i voditi državu’, navode potpisnici, pitajući se je li poruka da nas ‘treba vratiti u balkansku tamnicu ili rastaliti u Europskoj uniji’.

Zaključujući kako su u Hrvatskoj danas novine strogo zatvoren i kontroliran prostor za stvaranje određenog tipa mišljenja, intelektualce pozivaju na osnivanje alternativnih medijskih prostora, u kojima bi se, umjesto ‘stvaranja uvjeta za partijske pobjede’, moglo jače i kritičnije progovoriti o nastaloj situaciji, zauzimati se za općeljudske vrijednosti i nacionalne interese.

Poziv javnosti su, među ostalima, potpisali akademici Josip Pečarić, Andrija Kaštelan, Dubravko Jelčić i Ivan Aralica, prvi predsjednik Hrvatskog sabora Žarko Domljan, dopisni član HAZU-a Zvonimir Janko, prof. emeritus Sveučilišta u Heidelbergu, Henrik Heger Juričan sa Sveučilišta Sorbona, umirovljeni sveučilišni profesor Adalbert Rebić, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović, pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, prof. dr. sc. Davor Pavuna, prof. dr. sc. Miroslav Tuđman i drugi.