Iako će HDZ prvi put birati predsjednika po načelu jedan čovjek - jedan glas, na biračkim listićima bit će, na žalost, samo jedan kandidat. Zbog toga, objašnjava Milardović, ne radi se o kompetitivnim izborima.

'Proces ide dijametralno suprotno od zamišljenog prilikom uvođenja načela jedan član - jedan glas. Nekompetitivni izbori niječu načelo unutarstranačke demokracije. Smatram da je u pitanju autoritarni princip. Bilo bi dobro da su se pojavili još neki kandidati. Ovo će biti kao da je u pitanju neki partijski kongres: jedan glas - jedan kandidat i svi glasovi za njega', mišljenja je Milardović.

Politički analitičar Ivan Rimac s Fakulteta političkih znanosti također ne smatra poticajnim za hrvatsku demokraciju to što na unutarstranačkim izborima u HDZ-u nema više kandidata.

'To je ovom trenutku tako kako jest. Naime, očito je na osnovi reakcija pojedinih članova različitih odbora HDZ-a da postoji određeno nezadovoljstvo koalicijom koja je uspostavljena s Mostom. Međutim, za sada ta oporba još uvijek nije generirala jasne kriterije da bi se suprotstavila vodstvu stranke. To je u prvom redu zato što kod nas u takvim situacijama onaj koji bi na takvim izborima izgubio najčešće bi morao i napustiti stranku, a to u ovom trenutku nikome od viđenijih članova koji bi mogli konkurirati za mjesto predsjednika stranke sigurno nije atraktivno', kaže Rimac.

Prema njegovom mišljenju, uspostavljen je model po kojem stranke ne dopuštaju apsolutno nikakvo odstupanje od mainstreama stranačke politike koji nikako da se makne u neku drugu stranu ili drugi način.

'Vidjeli smo kako to izgleda u SDP-u, što ne znači da je to nužno bolje jer se pokazalo da praktički samo oni koji odšute i ne uđu u direktnu konfrontaciju imaju šansu da neko vrijeme prežive u stranci, makar javno bili znani kao svojevrsna oporba predsjedniku stranke', smatra Rimac.

Milardović smatra da je Karamarko trebao omogućiti, kao i svi ostali, unutarstranačku demokratsku atmosferu s načelom natjecanja, a koja bi bila poticajna za nominaciju više kandidata. Za HDZ bi bilo bolje, navodi, da su barem stvorili privid unutarstranačke demokracije odnosno kompetitivnih izbora. Politolog se slaže s mišljenjem da se čini kako je cijeli proces pripreme izbora proveden da bi se destimuliralo potencijalne Karamarkove protukandidate i u tu svrhu je uveden i sakupljački prag od pet tisuća potpisa za kandidaturu. 'Pa čovjek mora imati volontere da skupi 5000 potpisa za nominaciju', čudi se Milardović.

Prisutan je, napominje, i oblik pritiska egzistencijalne političke naravi. 'Ne može se reći da tu egzistira načelo slobode, nego načelo ne baš straha, ali preplašenosti. To na početku 21. stoljeća, nakon 25 godina kakve-takve demokracije, nije primjereno', poručuje Milardović.

Poražavajuće je to, smatra, što načelo stranačkog pluralizma preko kompetitivnih izbora nije kompatibilno ustavnom određenju demokracije. 'Kako će se iz jednog takvog cezarističkog modela izroditi demokracija kao oblik vladavine zapisan u Ustavu Republike Hrvatske?', pita se politolog i dodaje da je taj proces nespojiv s duhom vremena. Više spojivo bi to bilo, nastavlja, s duhom starog režima iz kojega smo izašli. Kaže da ne vidi svrhu održavanja takvih izbora jer ovakav model nije prinos demokraciji, nego njena degradacija.

Na konstataciju da će vodstvo HDZ-a sigurno protumačiti sve kritike uz opasku da nisu oni krivi zbog toga što nije bilo protukandidata, jer je omogućeno da se svatko kandidira, a i Karamarko je ispunio obećanje i delegatski sustav zamijenio izborima na kojima čelnika stranke biraju svi članovi, Milardović odgovara da to može biti njihovo tumačenje i njihova politička hermeneutika.

'Međutim ja skrećem pozornost na meritum stvari, na raskorak između nedemokratskog unutarnjeg ustrojstva HDZ-a i Ustava RH', zaključio je politolog.