Zaigrali smo i pomno recenzirali najnoviji Blizzardov kartaški naslov, te žrtvovali vrijeme i živce...kako bismo vam ga preporučili
Kartaške igre, barem u uskoj definiciji, najčešće evociraju jednu vrstu sjećanja. Onu gdje tri lika u potkošuljama navlače bocu, psuju si mater i puše uz partiju Bele. Od vremena kada su moje oči i ručice posegnule za prvim starter špilom Magic The Gatheringa, svijet se temeljito promijenio. Kada biste mi spomenuli kartaške igre, zadnja stvar koja bi mi pala na pamet bili bi poker ili šnaps. Fantastične ilustracije, strateška fleksibilnost i prokleta zaraznost ove igre iz mene je napravio boljeg gamera i kompulzivnijeg potrošača. Kvragu, ako u životu nisam spljuskao barem 2000 kuna na karte, dajem se dolje rezat'. I upravo zbog toga...upravo zbog te fasciniranosti kartaškim igrama Hearthstone mi je sjeo kao budali šamar.
Ovaj vrlo brzi, a ujedno i retardirano jednostavan kartaški naslov plod je višegodišnjeg promatranja kartaških igara. Njegovi autori su svi od reda veterani Magic The Gatheringa i realno, znaju što treba napraviti da igra bude zanimljiva čim širem spektru ljudi. Glavne komponente koje su vam potrebne, iskreno, su sljedeće: zaraznost, prepoznatljivi likovi i animacije. Svatko voli animacije. Alo mali, voliš animacije? Naravno da voliš animacije. TAZ DINGO! Tko je to rekao, sunce mu ljubim? TO ćemo stavit' u igru TO klinci vole.
Kreteniranje na stranu, ove komponente Hearthstone čine jedinstvenim. Čitava igra je zapanjujuće taktilna. Karte izgledajo kao opipljivi predmeti, a kada ih igrate „oslobađaju“ likove na stol ili aktiviraju lijepe vizualne efekte. Sve je dotjerano čak do te krajnosti da kupovinom expert packova, odnosno po starom zvanih „bustera“ predstavlja mini igru samu po sebi. Kao prvo, kada ga kupite, paketić vam doslovno eksplodira u facu, nakon čega klikanjem po individualnim kartama oktrivate koje čudo (ili petsto puta dobiveni duplikat u mojem slučaju) ste izvukli. Čak i krčmar urliče kao manijak kada konačno otvorite epsku ili legendarnu kartu. Taj tip treba početi uzimati lijekove za smirenje...hitno. Razlog zbog kojeg apsolutno sve ima taktilni dizajn (čak i table na kojima igrate izgledaju kao makete) leži u činjenici kako je Hearthstone namjenjen mobilnim platformama. Jednog dana kada ga zaigrate na Tabu i iPadu svatiti ćete koliko je čitava stvar zapravo super.
A što je sa samom igrom, pitate se? Nije valjda apsolutno sve u otvaranju bustera? Pa, ako želite kratku verziju, recimo da se radi o igri za dva igrača u kojoj koristeći špilove od trideset karata nastojite spustiti protivničko zdravlje na nulu stvorenjima, čarolijama i oružjima. Jedini resurs koji vam je potreban u igri je mana koja se svakog poteza povećava za jedan, zaključno sa deset. Dakle, nitko u niti jednom trenu u Hearthstoneu nema prednost u resursima (osim ako je igrao posebne karte), čime je efektivno eliminiran ultra-naporni mana screw koji je stotine tisuća igrača Magica znao dovoditi do ludila. Što se ostatka pravila tiče, naučiti ćete ih u prvih dvadeset minuta igranja, tako da vas u recenziji nećemo pretjerano daviti njima.
Još jedan razlog zbog kojeg je Hearthstone toliko dobar su heroji. Svaki od njih ima zasebnu kolekciju od dvadeset karata, zajedno sa specijalnom moći koja košta dvije mane i može se koristiti u svakom potezu. Rogue tako ima posebnu mehaniku kombiniranja karata, paladin skoro sve može pojačati do basnoslovnih razina, Druid kontrolira stol masivnim kreaturama, dok Šaman kombinira aoe karte, kao i naoko prejake karte koje vas koštaju manu u nadolazećem krugu. Svaka klasa je vrlo jedinstvena, makar njihov međusobni balans i nije baš nešto što bi se moglo pohvaliti. Uvijek postoji neka klasa koja je najslabija, a to je, pretpostavljam, stvar sa svim kartaškim igrama. Realno, svi likovi su igrivi i strahovito zabavni, tako da se sve na kraju svodi na stil igre kojeg većina ljudi preferira.
Za sada, dva glavna oblika igre su constructed, gdje igrate sa špilom kojeg ste složili iz vaše kolekcije karata, te Arena u kojoj draftate špil iz nasumičnih rošada od po tri ponuđene karte. Koliko daleko dođete prije nego što vam izbiju zube tri puta određuje nagradu koju ćete dobiti nakon što konačno zadobijete smrtni udarac ili dosegnete dvanaestu pobjedu. Glavni razlog zbog kojeg ćete kupiti Hearthstone je njegova cijena. Radi se, naime, o igri koja je potpuno besplatna. Pod potpuno besplatnim, naravno mislim na to da u igri možete za prave novce kupovati boostere s kartama. Ovo je moguće raditi i sa novcima koje zarađujete igrajući, no brzi put je popločen ciglama sa znakom eura, te iskreno, omogućuje vam da preskočite barem jedan dio boljki vezanih uz slaganje savršenog špila.
Glavni keč kod Hearthstonea je da vam se, ma koliko vi paketića karata kupili, ne garatiraju dvije stvari: a) da ćete pobijediti i b) da ćete iz boostera vući korisne karte. Nevoljko mogu priznati kako sam u dva od tri puta kada sam kupovao boostere za pravi novac ostao sa zastrašujuće gorkim okusom u ustima nakon što nisam vukao NIŠTA korisno. Ovo je, iskreno, vjerojatno najbolniji dio ove igre...pored iritirajuće serije od pet ili više izgubljenih partija. Zapravo, tu dolazimo do tog ultimativnog paradoksa pay-to-win mentaliteta. Ako već dajete preko sto kuna za dvadesetak paketića karata, očekujete da dobijete barem nešto za taj novac. U teoriji, možete dobiti čista govna od karata i razmišljati kako ste s tim novcima mogli čak i kupiti neku drugu igru. Doduše, sve karte koje dobivate možete pretvoriti u prašinu s kojom kasnije možete napraviti kartu koju ste željeli. Ovo nije neka posebna utjeha uzmemo li u obzir da omjer prašine koju dobijete u odnosu na koliko vam treba za stvaranje nove karte je, iskreno, brutalno disproporcionalna.
Stvari postaju još bolnije u trenu kada počnete posezati za najskupljim i najrijeđim kartama. Istina je kako se može i bez njih. Međutim, keč je u tome da dosta pomažu, a najčešće ćete ih dobijati u vrlo rijetkim slučajevima...čak i kada platite buster. Drugi problem koji mi i dan danas ide na živce su bugovi u igri. Stvorenja koja spuštate na stol i dalje se tu i tamo znaju međusobno izpremetati, lebdeći minioni nisu nestali unatoč Blizzardovoj izjavi, te klijent se zna dosta često ukočiti kao jelen pred farovima...nezavisno o stanju na serverima.
Čak i nakon podrazumijevanja ekonomije stvaranja novih karata i bugove, Hearthstone: Heroes of Warcraft je i dalje briljantna igra. Njezina zaraznost i sirova igrivost nešto su što malo koja kartaška igra može nadmašiti. Također, jednostavna pravila i nevjerojatna količina kombinacija i strategija ovdje su da vas zaintrigiraju i nakon što ste odigrali više stotina manje ili više uspješnih partija. Upravo zbog toga nam se nekako čini da prava era Hearthstonea tek dolazi. Kada ta stvar dođe na tablete, siguran sam da će malo tko imati petlje priznati kako ju nije isprobao barem na dvadeset minuta. Heroes of Warcraft je na kraju dana, bez ikakve diskusije, vrhunski dizajnirani naslov u kojemu će svesrdno uživati svi ljubitelji dinamičnih kartaških igara.
Ime: Hearthstone: Heroes of Warcraft
Žanr: kartaška igra
Developer: Blizzard Entertainment
Platforme: PC, Mac