Kako javlja antifašistička mladež iz Zagreba (ANTIFA Zagreb), u srijedu, 21. rujna, održana je rasprava o ukidanju Ulice Mile Budaka, a rezultat glasovanja je bio četiri glasa za, četiri suzdržana i četrnaest ruku protiv, pa ljaga sa Slavonskog Broda nije isprana.

Kub vijećnika HDZ-HSS je ostao suzdržan, SDP je podržao prijedlog ukidanja Ulice Mile Budaka, a simpatizeri ustaškog pokreta su energično bili protiv preimenovanja. Među njima su bili koalicijski partneri SDP-a na državnoj razini HNS i HSU. Jasenka Rem iz HSU-a podržala je revizionistički stav svog pokojnog muža. Ista stvar je i s vijećnicima HNS-a koji također inicijativu ne shvaćaju ozbiljno pa ju nisu podržali. Gorljivi ostatak simpatizera ustaštva, HSP i HSP Dr. Ante Starčević, energično se usprotivio inicijativi, što je na kraju glasovanjem i potvrđeno.

Prozirna taktika povijesnog revizionizma u kojem se na prvo mjesto stavlja tamo nekakav 'književni značaj' Mile Budaka ispred njegovog političkog djelovanja ima, za mlade antifašiste, jasan cilj. Za njih je to očigledna i promišljena rehabilitacija jedne od najznačajnijih osoba u fašističkoj tvorevini, a samim s tim se radi i posredna rehabilitacija te davanje legitimiteta cijelom ustaškom režimu.

Za one koji su o Mili Budaku čitali samo iz udžbenika koje je odobrilo Ministarstvo obrazovanja, ukratko o Budaku: politički počinje djelovati već 1920. godine kada se zapošljava kao odvjetnički pripravnik kod Ante Pavelića s kojim otada blisko surađuje, a ustaškom pokretu pristupa 1933. godine. Početkom 1934. godine postaje šef ustaškog ureda u Berlinu, a poslije marsejskog atentata postao je komandant ustaškog logora na Liparima u Italiji. Iste godine izlazi mu brošura u SAD-u u kojoj daje sugestije kako se Hrvatska treba riješiti Srba, onako kako su se Srbi riješili Turaka.

Propagirao je ideju da hrvatskom narodu opasnost dolazi iz Beograda pa su ga zato cijenili i klerikalci i ustaše. Nakon toga je imenovan poglavnim doglavnikom. Tri godine kasnije vratio se iz emigracije i pokrenuo ustaški list u Zagrebu Hrvatski narod te postao vođa domovinskog ustaškog pokreta. Okupacijom zemlje i uspostavom kvislinške NDH postao je predsjednik Hrvatskog državnog vijeća i član ustaške vlade.

Bio je suautor i potpisnik 'Rasnih zakona' na temelju kojih su stradale stotine tisuća ljudi. Također, bio je u delegaciji koja je prisustvovala potpisivanju izdajničkih 'Rimskih ugovora'. Od svibnja do kolovoza iste 1941. godine diljem NDH držao je protusrpske i kvislinške govore u kojima je: iskazivao neizmjernu zahvalnost Paveliću, Nijemcima i Talijanima (Karlovac, 13. lipnja 1941); jasno isticao da treba 'jedan dio Srba pobiti, drugi raseliti, a ostale prevesti na katoličku vjeru i tako pretopiti u Hrvate' (Gospić, 22. lipnja 1941); upotrijebio poznatu krilaticu 'Srbe na vrbe' (Varaždin, 25-26. lipnja 1941); da Srbi trebaju znati ustašku lozinku: 'ili se pokloni ili se ukloni' (Vukovar 8. srpnja 1941); pozivao na antisrpsku aktivnost (Pakrac, 20. srpnja 1941) i tako unedogled. Također, zalagao se za rušenje srpskih crkava pa je ubrzo osnovan 'Ured za rušenje grko-istočnih crkava'.

Bio je ministar kulture, poslanik NDH u Berlinu – na politički najvažnijem mjestu u hijerarhiji diplomatskih predstavnika ustaške države, a od 23. travnja 1943. do 5. studenoga 1943. ministar vanjskih poslova. I sam Pavelić je rekao da Budaka treba smijeniti jer ga pri svakom govoru prije treba cenzurirati. Do kraja rata bio je aktivan u doglavničkom vijeću. Mile Budak, klerofašist, izdajnik i zločinac je uhvaćen prilikom kukavičkog bijega, suđen i osuđen na smrt strijeljanjem.

Zločinac Mile Budak, smatra antifašistička mladež, ne može i ne smije imati ulicu u Slavonskom Brodu. 'Ako već političari ne žele spriječiti ovu sramotu, sigurni smo da će to napraviti antifašisti Slavonskog Broda. Svaku akciju koja će biti usmjerena na uklanjanje i preimenovanje ulice itekako podržavamo, a simpatizerima ustaškog pokreta u Slavonskom Brodu poručujemo – fašizam neće proći!', poručuju članovi ANTIFA-e u svom pismu.