Već je u tijeku zauzimanje pozicija u Zagrebu, točnije u Hrvatskom saboru, od strane buduće Čačićeve stranke, odnosno sadašnje udruge. Nakon što je Čačić isključen iz HNS-a, a zatim i Zlatko Koračević i Natalija Martinčević, potonja je saborska zastupnica izašla iz Kluba zastupnika HNS-a te je zajedno s Vesnom Škare Ožbolt i Jakšom Baloevićem osnovala zaseban klub zastupnika.

To je, međutim, samo prijelazna faza reformista u Hrvatskom saboru. Krajnji cilj je osnivanje zasebnog kluba zastupnika buduće Narodne stranke – reformista čiji je osnivački sabor najavljen za rujan. Zbog toga se vode razgovori i pregovori s pojedinim saborskim zastupnicima, baš kao što se s članovima HNS-a na nižim razinama već mjesecima razgovara o pristupanju reformistima. Već se, doduše, navode i moguća pojačanja reformista u Hrvatskom saboru. No još ni s kim nije dokraja dogovoren prelazak, iako su dogovori u nekim slučajevima daleko odmakli. To ne čudi jer dobar dio zastupnika HNS-a može svoje mjesto u Hrvatskom saboru zahvaliti upravo Čačiću koji je s vodećih pozicija HNS-a svojedobno odlučivao kako će izgledati saborska kandidacijska lista. Usprkos tome, još kod nekih postoje ozbiljna kolebanja, i to ne samo zbog kalkulacija hoće li to biti dobro ili loše za nečiju političku karijeru, nego i bojazni što bi sve drugo mogao izazvati prelazak k Čačiću.

Da bi osnažio kolebljive kod donošenja odluke o prelasku u NS-R, odnosno privukao nove članove i općenito osnažio svoju poziciju na političkoj sceni, Čačiću neće biti dovoljan samostalan klub zastupnika. Naravno, to on itekako dobro zna, pa je već tijekom boravka u zatvoru počeo razgovore s potencijalnim partnerima koji bi mu mogli pomoći u povratku u politiku, kada već u HNS-u tome nisu bili skloni, posebice ne da se vrati na neku istaknutiju stranačku funkciju jer je i sam prije izricanja presude u Mađarskoj tvrdio je da će se povući iz politike ukoliko bude bezuvjetno osuđen. Međutim, kada je to tvrdio, Čačić zacijelo nije očekivao zatvorsku kaznu jer bez politike teško ga je zamisliti, budući da je ona zaslužna za mnoge dobre, ali i loše stvari u njegovom životu te život bez političkih sučeljavanja i dogovaranja teško da može zamisliti, a posebice nakon što je isključen iz stranke koju je osnivao.

Dok mu u HNS-u nisu htjeli pružiti ruku povratka, nego su ga još i isključili, ni Čačićeva tragična epizoda u Mađarskoj, niti druge dvojbene stvari, nisu pomutile njegov odnos sa saborskim zastupnikom Ivanom Jakovčićem i zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Osobito to vrijedi za potonjeg koji je u njemu pronašao snažan oslonac za dugo priželjkivani jači prodor na nacionalnu političku scenu koji bi se trebao dogoditi ujesen. Zauzvrat, kako tvrde u HNS-u, Bandić je Čačiću obećao istaknutu poziciju u svom timu koji najavljuje u Zagrebu nekoliko kapitalnih investicijskih projekata, a to je upravo ono gdje se bivši ministar gospodarstva i prvi potpredsjednik Vlade osjeća kao riba u vodi. Bude li uistinu Čačić uz Bandića kod izgradnje novih tramvajskih pravaca ili čak zagrebačkog metroa, to će zacijelo snažno utjecati i na omasovljenje reformista koji će se moći pohvaliti da već sudjeluju u velikim investicijama, iako su zapravo tek osnovani.

Uz Zagreb, Varaždin je drugi grad gdje se očekuje snažnije zrcaljenje snage Čačića i njegovih reformista, budući da se radi o gradu koji je godinama snažna utvrda HNS-a i sredini gdje godinama živi i posluje. Za razliku od Zagreba, gdje se očekuje da će se Čačić pridružiti postojećim i uključiti u najavljivane Bandićeve projekte, očekuje se da će Varaždin postati sredina u kojoj će njegovi reformisti ponuditi kvalitetne projekte koji kronično nedostaju, odnosno ponuditi odgovarajuća rješenja za nagomilane probleme. Među njima, sudeći i po provedenim istraživanjima javnog mnijenja, najveća je problematika oko 130 tisuća tona komunalnog otpada odloženog na ulazu u Varaždin koja koči dolazak investitora na to područje te prijeti već dogovorenim projektima. Sadašnja varaždinska Kukuriku vlast na čelu s gradonačelnikom Goranom Habušem ni nakon četiri godine nije našla za to rješenje, već svojim potezima stvara nove pravosudne i druge sporove. Zbog svega toga Habuša je prozvala ne samo opozicija, već i njegova donedavna suradnica i (razvlaštena) zamjenica Natalija Martinčević navodeći da se nije trebalo drugo ni očekivati s obzirom da tako ozbiljan ekološki i financijski problem, koji je težak više od sto milijuna kuna, godinama rješava samo Habuš i još dvoje ljudi, umjesto da se stvori primjereno stručno i međustranačko povjerenstvo.

Sudeći po spomenutom istraživanju javnog mnijenja, takav i slični istupi, kao i konstruktivni prijedlozi za uvođenje preferencijalnog glasovanja kod izbora zastupnika te zalaganje za ukidanje nekih nameta, itekako se isplatio zamjenici varaždinskog gradonačelnika i čelnici udruge Inicijativa za osnivanje Narodne stranke – reformisti. Naime, od 401 telefonski anketiranog Varaždinca, čak 76,81 posto dalo bi glas za Martinčević, a svega 23,19 posto za Habuša, iako su oboje i dalje u varaždinskoj izvršnoj vlasti. Međutim, pitanje je hoće li tako i ostati do kraja godine jer je Habuš oduzeo sve ovlasti svojoj zamjenici, zbog čega bi se Martinčević mogla lako vratiti u varaždinsko Gradsko vijeće gdje Kukuriku koalicija ima vrlo tanku većinu. Stoga, pridobiju li tu reformisti još nekoga uz sebe te stvore jaku opoziciju, za što postoje izgledi, Varaždinci bi do kraja ove ili početkom iduće godine mogli izaći i na izvanredne izbore, a Varaždin postati prvi grad u kojem će reformisti imati vlast zajedno s koalicijskim partnerima. To bi nesumnjivo bio najbolji dokaz da je Čačićev povratak na političku scenu bio ne samo želja, nego i realnost i da s njime treba računati i narednih godina, sviđalo se to nekima ili ne.