Tijekom suđenja je ispitano više od stotinu svjedoka i pročitano na tisuće stranica raznih stručnih vještačenja. Vještaci su tako zaključili kako su vatrogasci stradali od vrlo rijetke prirodne pojave, tj. spoja dvaju rijetkih fenomena - izgaranja nehomogene smjese plinova i pojave eruptivnog požara.

Također je utvrđeno kako je helikopter kojim su vatrogasci dopremljeni na Kornat bio tehnički ispravan te kako iz njega nije curilo gorivo, što je također bila jedna od teorija uzroka takvog požara. Nije dokazano ni da su opečeni vatrogasci premještani po otoku prije nego što je stigla pomoć.

Slavica je, unatoč nevjerojatnoj nekoordiniranosti cijelog niza institucija i službi, posebice kada je riječ o višesatnom kašnjenju pomoći i dopremanju vatrogasaca u bolnicu, jedini koji je sjeo na optuženičku klupu. Frane Lučić i obitelji poginulih zalagali su se da cijeli tadašnji državni vrh treba biti uz njega na sudu. No na sudu je ostao samo Slavica.

Lučić je u nizu javnih istupa iznosio teoriju o eksploziji fosforne bombe preostale od vježbi NATO-a na Jadranu. Vjetar u leđa toj teoriji stigao je u rujnu 2011., kada je ribar s Murtera pronašao električni uređaj nasuprot uvale Koromašna sa sjeverne strane otoka Kornata koji služi za navođenje raketa. U javnosti se spekuliralo kako je riječ o ostacima NATO-ovog streljiva odbačenog za vrijeme vojnih akcija s kraja 1990-ih u Srbiji.

Time se aktualizirala i teorija prema kojoj je upravo eksplozija NATO-ove bombe uzrokovala požar i smrt 12 vatrogasaca na Kornatu. Teoriju o NATO-ovoj bombi iznio je još prije dvije godine, nakon višemjesečnog istraživanja koje je na svoju ruku proveo, umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić.

Svoja je saznanja dostavio i Državnom odvjetništvu, no reakciju nije dobio. Njegova teorija glasi: zrakoplovi NATO saveza nakon akcije u Srbiji 1999. letjeli su u vojnu bazu Aviano u Italiji. S obzirom na to da nisu mogli sletjeti s teretom, dio bombi bacili su u more na određenoj ruti. Riječ je o podatku koji je NATO objavio. Navodno su neke bombe pale i izvan zacrtane rute, a Pušić tvrdi da je jedna bomba tipa CBU-87, slična kazetnim bombama koje su za vrijeme Domovinskog rata padale po hrvatskim gradovima, pala na otočić Kornat.

Eksploziju nitko nije čuo, kaže, jer je otok nenaseljen, a eksplozivno se punjenje rasulo po kršu. Osam godina kasnije, dolazi do požara te se eksploziv aktivira. Kao dokaze Pušić iznosi usporedbu ozljeda vatrogasaca s ozljedama onih koji su u Afganistanu stradali od iste bombe. Usto se pita što su pripadnici HV-a radili na Kornatu neposredno nakon nesreće? Tvrdi da su uklanjali dokaze da takav skandal ne ugrozi ulazak Hrvatske u NATO savez čija smo članica u međuvremenu postali.