Nije se jedan američki komentator, već prije, a posebice nakon izglasavanja promatračkog statusa Palestine u Ujedinjenim narodima, potrudio dobrano minimalizirati odluke Generalne skupštine. Tako su podsjetili da je Palestina počela tražiti status promatračke nečlanice tek nakon što je postalo posve jasno da će joj puni status države do daljnjega blokirati SAD u Vijeću sigurnosti. Tvrde da na terenu mnogo veći legitimet uživa Hamas, no vlast Mahmouda Abbasa. Iz toga proizlazi njihova teza da se novom odlukom ratno stanje na terenu neće promijeniti nabolje
Kratkoročno gledajući, to ima smisla, što je Izrael neizravno i potvrdio najavivši u petak da će izgraditi 3000 novih nastambi na okupiranom teritoriju istočnog Jeruzalema, na kojem je izraelska država prisutna još od 1967. Na tu najavu reagirala je čak i državna tajnica Hillary Clinton, poručivši da bi te aktivnosti mogle unazaditi mirovne pregovore.
No, simbolički, odluka u UN-u nosi golemi potencijal koji je, primjerice, Hrvatska, zahvaljujući nespretnom vrdanju oko odluke i navodnom priklanjanju većini, koja to uopće i nije, propustila prepoznati. Konkretni potencijal odluke jest manji, ali ne i neznatan. Palestina bi mogla imati pristup Međunarodnom kaznenom sudu, odnosno pokrenuti optužbe protiv Izraela. Palestinske vlasti su 2009. priznale ovlasti suda koji je, pak, prepustio organima UN-a odluku može li Palestina pristupiti Rimskom statutu, međunarodnom osnivačkom ugovoru suda koji je na snagu stupio 2002.
Kada su prvi put pokušale pokrenuti tužbu protiv Izraela 2009. zbog ofenzive u pojasu Gaze, palestinske vlasti nisu imale međunarodni legitimitet. A upravo bi zemlje potpisnice Rimskog statuta sada trebale odlučiti hoće li Palestina imati pravo podizati tužbe.
