Posljednjih dana mediji se između ostaloga bave i pitanjem što će se dogoditi u rujnu ili najesen na političkom planu budući da su već najavljeni javni prosvjedi radnika, seljaka i studenata i drugih društvenih skupina. Uzroci i povodi tih prosvjeda raznoliki su. Studenti žele besplatno obrazovanje i protive se poskupljenju smještaja i općenito studentskog standarda; poljoprivrednici vode dvostruku bitku, i to s Vladom i (privatnim) kupcima pšenice. Oni insistiraju na otkupnoj cijeni ovogodišnjeg roda pšenice od 1,25 kuna za kilogram.

RAZJEDINJENI SINDIKATI

Situacija s radnicima nije posve jasna budući da su njihovi sindikalni vođe međusobno razjedinjeni.

Hrvatska udruga sindikata (HUS), sindikalna središnjica koja okuplja oko 40.000 radnika, već je datumski precizno najavila organiziranje javnih prosvjeda od 9. do 15. rujna u različitim hrvatskim gradovima (Pula, Split, Rijeka, Vukovar...). Završni skup održat će se 15. rujna na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Predsjednik ovog sindikata Ozren Matijašević izjavio je da jedino on nije prihvatio uvođenje dodatnog poreza na plaće i mirovine, pa će jedan od zahtjeva skupovima biti ukidanje tog poreza.

Sindikalni lideri ostalih četiriju sindikalnih središnjica nisu se još izjasnili hoće li se pridružiti prosvjedima. Umjesto toga napali su Matijaševića da ruši jedinstvo sindikata i time pomaže Vladi.

Ostavljajući po strani ove sindikalne razmirice postavlja se pitanje do kakvih političkih posljedica može dovesti masovan izlazak građana na ulice naših gradova.

VLADA BEZ POTPORE JAVNOSTI

Vrlo je vjerojatno da sindikalni čelnici u javne prosvjede neće ići s jasnim zahtjevom da Vlada odstupi i da se raspišu prijevremeni parlamentarni izbori. Oni će to obrazložiti time da sindikati nisu političke stranke. Međutim, ako veliki broj građana u rujnu iziđe na ulice, studenti nastave blokadu fakulteta, a poljoprivrednici traktorima blokiraju Zagreb i granične prijelaze, stvorit će se napeta politička atmosfera koja će destabilizirati aktualnu Vladu. Ako se, pritom, demonstranti sukobe s organima reda, situacija u zemlji dodatno će se zakomplicirati.

Najveći problem aktualne Vlade jest u tome što nije uspjela dobiti potpunu političku podršku za restriktivne mjere iz trećeg rebalansa proračuna, koji je prihvaćen krajem srpnja mjeseca.

S razlogom se pretpostavlja da će najesen Vlada biti prisiljena predložiti četvrti rebalans proračuna koji će opet izravno pogađati ekonomske interese pojedinih skupina u hrvatskom društvu. U dosadašnjim rebalansima Vlada se nije pridržavala principa da imućniji slojevi društva (tajkuni, menadžeri, sportaši, estrada…) snose i veći udio u balansiranju proračuna, nego je sav teret pao na ekonomski slabije (radnici, umirovljenici, poljoprivrednici...), snose i veći udio u balansiranju državnog proračuna. Dosadašnje mjere (primjerice dodatno oporezivanje mirovina i plaća iznad 3.000 kuna) dovelo je i dovest će do produbljivanja nejednakosti u našem društvu, a vjerojatno i do porasta stope apsolutnog i relativnog siromaštva. To pokazuje da HDZ na određeni način štiti upravo bolje situirane društvene slojeve koji predstavljaju njegovo vjerno biračko tijelo. Bilo bi tragično da se izlazak iz ekonomske i društvene krize nastoji provesti nauštrb i preko leđa onih slojeva koji su i dosada teško živjeli.

IZLAZ JE U PRIJEVREMENIM IZBORIMA

Zbog svih ovih razloga, smatrao sam i dalje smatram da je održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora prethodni preduvjet da bi se uopće izišlo iz aktualne krize. Naime, moje je mišljenje da uspješan izlazak iz krize nije moguć bez promjene odnosa političkih snaga, a teško mi je vjerovati da prijevremeni parlamentarni izbori ne bi pokazali tu promjenu. Značenje i potreba tih izbora nije, naravno, u tome što bi se nakon njih stubokom promijenila ekonomska situacija, nego prije svega u tome što bi novoj vladi dali snažniju podršku u poduzimanju novih restriktivnih mjera. Najava niza prosvjeda u rujnu upravo pokazuje nedostatnu podršku aktualnoj Vladi Jadranke Kosor.