'Nema javnog interesa ni interesa institucija koje bi se time morale baviti. Nema strategije očuvanja dvoraca na razni države, nema prostorno-programskih scenarija mogućnosti prenamjene naslijeđa', rekao je akademik u intervjuu Jutarnjem listu.

Ali ima sporadičnih pokušaja! Dvorac Pejačević, građen od 1800. do 1804. godine prema nacrtima bečkog arhitekta N. Rotha, jedan je od najljepših dvoraca u Hrvatskoj. Raskošno kasnobarokno-klasicističko zdanje okruženo starim i zaštićenim parkom s rijetkom vrstama biljnog svijeta, jedinstveno je jer je građeno longitudinalno i dominira gradom.

'Dužina u njegovoj osi je 80 metara. Kad otvorimo vrata na istočnom krilu, kroz cijeli potez te osi pogled doseže na drugi kraj dvorca. Svojim položajem uvjetovao je urbanistički razvoj grada, po čemu je Virovitica specifična - u samom centru grada, a inače su to mjesta trgova, imamo plemenitaški dvorac s perivojem', ističe povjesničarka umjetnosti, kustosica i ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica, Mihaela Kulej

Dvorac je u vrlo lošem stanju pa je osmišljen projekt obnove i revitalizacija Gradskog parka vrijedan 9,5 milijuna eura. Najznačajniji je to projekt Grada Virovitice prijavljen Europskom fondu za regionalni razvoj na natječaj usmjeren razvoju kulturne baštine u svrhu turizma.

'Ako hitno nešto ne poduzmemo, trajno ćemo izgubiti dio naše graditeljske i kulturno-povijesne baštine. Ovaj projekt odredit će budućnost Virovitice jer dvorac s parkom predstavlja srce grada, odnosno nultu točku od koje sve kreće. Europski fondovi daju novac za obnovu jedino ako projekt može biti održiv, ako može postati pokretač razvoja u svom kraju, a mi tvrdimo da jest', kaže gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin.

U odajama dvorca živjela je grofovska obitelj Pejačević koja je cijelo jedno stoljeće bila vlasnik velikog virovitičkog vlastelinstva. Oni su ga sagradili na ruševinama stare srednjovjekovne utvrde koja je i danas djelomično ukomponirana u sjeverno prizemlje, odnosno u obrambeni zid. Pejačevići su tako reprezentativnom građevinom htjeli pokazati društveni značaj i gospodarsku moć. Antun Pejačević III, međutim, umire tijekom izgradnje. Za njegovu smrt stanovnici su govorili da mora umrijeti prije završetka gradnje onaj koji se latio tako velikog posla. Gradnju je dovršio njegov sin Antun IV, a obitelj je u njemu živjela do 1841. godine, kada su u ga prodali njemačkoj kneževskoj obitelji Schamburg-Lippe. Kneževska obitelj nije imala muškog nasljednika pa ga je 1911. prodala grofu Drašković. Oni ga prvi više nisu koristili za život, zbog čega dvorac gubi značaj i počinje lagano propadati pa su ga 1931. godine za 1,2 milijuna tadašnjih dinara prodali općini Virovitica.

Od tada do danas grad ga koristi za svoje potrebe. Kako se vlast mijenjala, tako su prostorije u dvorcu prilagođavane za urede i službe, ne brinući o prvobitnom projektu i zamislima graditelja. U njemu je za vrijeme 2. svjetskog rata bio i zatvor, a u vrijeme socijalizma lokalna radiostanica i glazbena škola. Iz zapadnog krila prvog kata 1979. godine iseljene su općinske službe i od tada se prostorije dvorca koriste za čuvanje povijesnog blaga i kulturnog naslijeđa.

Oštećen je u Drugom svjetskom ratu, a kasnije je propadao zbog zuba vremena, nemara i nedostataka novca za temeljitu rekonstrukciju. Obnove su bile sporadične, a odvijale su se pod stručnim nadzorom Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Osijeka na temelju sačuvanih planova iz 1909. godine.

Velika izložbena dvorana temeljito je rekonstruirana 1982, a dvije godine kasnije uređen je prostor istočnog krila u kojem je otvoren stalni postav građe arheologije, povijesti i likovne zbirke. Godine 1995. uređeno je zapadno krilo u kojem je smještana etnografska zbirka, nakon čega su izmijenjene dotrajale limene kupole, oličena pročelja i drvenarija, izmijenjene instalacije i uveden plin.

No tek prije deset godina otpočeli su ozbiljniji radovi na sveobuhvatnoj obnovi dvorca. Prvo je trebalo provesti opsežne konzervatorske studije i pribaviti ostalu dokumentaciju potrebnu za izradu projektnih planova, nakon čega slijedi temeljita rekonstrukcija.

'U velikoj mjeri poštivali smo zatečeno stanje, nema puno noviteta osim što je sve obnovljeno i funkcionalno, podređeno osnovnoj ideji, a to je ugoda čovjeka koji koristi taj prostor', objašnjava arhitekt i glavni projektant Milko Puncer.

U projektu je naznačeno drvo kao tema stalnog postava muzeja. 'Nakon detaljne analize muzejskog fundusa zaključili smo da drvo kao materijal izuzetno dobro povezuje Viroviticu, ljude, prirodu i gospodarstvo. Muzej u dvorcu i perivoju postat će pokretač turističkog, gospodarskog i socijalnog razvoja Virovitice. Željeli smo da muzej postane relevantan i atraktivan za domaće stanovništvo i da pruži jedinstven i autentičan doživljaj Virovitice temeljen na njezinoj baštini, interesantan svima. Posao u budućnosti zahtjeva suradnju multidisciplinarnog tima', naglašava muzeologinja, menadžerica u kulturi Natalija Bajs

To više neće biti prostor zavičajnog malog gradskog muzeja, nego će sadržavati sve ono što danas muzejski standard podržava: ugostiteljske objekte, prostore za kreativno i intelektualno djelovanje i druženje mladih i prostore za interakciju s posjetiteljima. 'Ponudit ćemo višu razinu od baštinsko-zavičajnog i pružiti ljudima priču o drvetu koje je u osnovi ovog kraja i našeg osobnog identiteta', objašnjava ravnateljica Kulej.