Posljedice konzumacije energetskih pića kod mladih mogu biti i pogubne, a u Hrvatskoj je prije dvije godine već zabilježen slučaj moždanog udara kod 12-godišnje djevojčice nakon ispijanja takvog napitka. Djevojčica je preživjela, ali s teškim posljedicama po zdravlje.

Brojna istraživanja u svijetu ukazuju na štetne posljedice kofeina na mladi organizam, pa je tako utvrđeno da energetski napici mogu akutno smanjiti promjer arterija. Kanadska studija pokazala je da se više od 55 posto mladih ispitanika koji su konzumirali takva pića žalilo na različite zdravstvene probleme, ponajprije glavobolju, ali i povraćanje i proljev te bol u prsima. Kod 0,2 posto slučajeva zabilježeni su epileptični napadaji.

Prime Energy, ozloglašena verzija napitka s dvostrukom količinom kofeina u odnosu na Red Bull, osobito je popularan među mladima, baš kao i nikotinske vrećice. Hrvatski zavod za javno zdravstvo izdao je i posebno upozorenje, ukazujući na brojne zdravstvene rizike tog proizvoda koji kola i među učenicima. Opasnosti eksponencijalno rastu kada se takva pića miješaju s alkoholom.

Strah od propuštanja

Odakle takva pomama za stimulansima kod djece i kako uopće kontrolirati mahniti konzumerizam u vrijeme koje obilježava 'strah od propuštanja' (FOMO - engl. fear of missing out), kao relativno novi psihološki fenomen, zapravo osjećaj tjeskobe ili strepnje pojedinaca uvjerenih da drugi doživljavaju iskustva u kojima uživaju dok su oni isključeni iz toga.

Prof. psih. Davorka Kovačić Borković, voditeljica Savjetovališta za djecu i mlade pri Službi za mentalno zdravlje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, napominje da je roditeljima danas vrlo teško održavati kontrolu jer djeca zapravo žive dva paralelna života: jedan je stvarni svijet, život u stvarnom vremenu i s realnim kontaktima, dok je onaj drugi virtualni svijet, a djeca ga jednako tako intenzivno proživljavaju. Dapače, stvarni svijet nije im dovoljno zanimljiv, što znači da imaju osjećaj da će nešto propustiti. Iako je fenomen FOMO tek nedavno definiran, on ima podlogu u nekim prošlim vremenima. Oduvijek su djeca, primjerice, tražila da ostanu s prijateljima kasnije od dopuštenog vremena, a roditelji su im dopuštali da se, primjerice, umjesto u 22 sata vrate kući u 22.30.

'Kao da će se u tih pola sata tko zna što dogoditi, kao da će tko zna što propustiti ako dođu kući malo ranije. No razlika je u tome da danas oni jednako tako vrlo aktivno žive i u virtualnom svijetu, a taj svijet traje 24 sata dnevno. Oni su stalno u tome, stalno bombardirani nefiltriranim informacijama, a roditelji su tu prilično nemoćni', upozorava prof. Kovačić Borković.

Takvom razvoju događaja donekle je kumovala i pandemija, još više vezujući ljude za virtualni svijet, osobito društvene mreže. Djeca, koja su se u svojim fazama razvoja trebala što više družiti uživo, pronašla su svoje mjesto online i tamo se toliko 'ukorijenila' da ako im ponestane virtualnih podražaja, počinju osjećati anksioznost i to percipiraju kao nešto jako neugodno.

'Tjeskoba, nemir i strah su normalni, prirodni osjećaji i ne bi bilo normalno da ih nemamo. Međutim oni se sad zapravo plaše tih tvojih osjećaja i onda se još više 'kače' na taj virtualni svijet jer im to 'pomaže' da se ne osjećaju tako loše, za razliku od realnog svijeta i života, u kojem se možda ne osjećaju dovoljno dobro te počinju tražiti nešto da se osjećaju bolje. Energetska pića jedan su od načina da se osjećaju dovoljno dobro, barem im tako u reklamama poručuju isklesani mladići i prekrasne djevojke. U principu, današnjoj djeci je jako teško, puno teže nego što je to nama nekada bilo, a isto tako teško je i roditeljima koji danas teško mogu imati uvid u virtualni svijet svoje djece. U takvoj situaciji, kada i roditelji postaju nemoćni, apsolutno je u redu to da se regulira prodaja onoga za što je dokazano da je opasno za djecu i adolescente', kaže psihologinja, podsjećajući da je adolescentima svojstveno to da eksperimentiraju i probaju nešto što im kasnije u životu više ne bi palo na pamet.

Nedavno istraživanje pokazalo je da su mladi, pripadnici generacije Z, dakle rođeni nakon 1997. godine, puno skloniji trošiti i živjeti punim plućima od svojih roditelja koji su nekoć preferirali štednju. Kakvu će tek ulogu za neke buduće generacije u Hrvatskoj imati pošasti poput pandemije, klimatskih promjena, nekih novih ratova...

Stalno nam treba još

Za početak, mi smo danas definitivno potrošačko društvo, tako kupujemo po šest pari cipela da sve uskladimo s odjećom. Stalno nam treba još, a to je i zato što nam je danas sve to dostupno. Baš kao što nam je dostupna nezdrava hrana, pa i u Hrvatskoj imamo problem pretilosti među djecom. 'Nekad u kućama nije bilo toliko slatkiša kao danas. Roditelji očekuju da dijete ne uzme čokoladu ili keks, a puna im je kuća svega toga. Ne možemo očekivati od djece takvu samokontrolu ako su im slastice nadohvat ruke. A osobito od adolescenata: riječ samokontrola i adolescent uopće ne idu zajedno', konstatira psihologinja.

Otkriva da joj u savjetovalište često dolaze roditelji koji se žale da su se s djecom dogovorili da će biti samo određeno vrijeme na mobitelu, ali onda ona to ne poštuju. Tada im se objasni da nije na djetetu da ono samo sebe kontrolira, već je na roditelju da ga podsjeti na vrijeme, odredi granicu i intervenira. Znači, kod djece mlađe dobi potreban je roditeljski autoritet i odgoj u pravom smislu riječi, tako da ga se primjerice prilikom ulaska u dućan podsjeti da nekome kaže 'dobar dan'. Kada dijete uđe u adolescenciju s izraženim prkosom i otporima, roditeljima preostaje iskren i otvoren odnos s njim, također s dozom autoriteta i postavljanjem granica.

'Bez obzira ima li to dijete 10 ili 17 godina, važno je da ono što kažemo stvarno mislimo i da iza toga stojimo bez osjećaja krivnje, a ne da mijenjamo stavove od danas do sutra, bez objašnjenja. Mi smo ti koji smo odgovorni za svoju djecu', zaključuje psihologinja Kovačić Borković.