Sindikalna referendumska inicijativa '67 je previše' najavila je ovog tjedna da će potpise za referendum prikupljati od 27. travnja do 11. svibnja, a objavili su i referendumsko pitanje kojim se predlaže vraćanje dobi od 65 godina za odlazak u starosnu mirovinu. Prema aktualnom zakonu, usvojenom u prosincu, od 2028. godine postupno će se podizati dobna granica za umirovljenje, tako da će se od 2033. godine u starosnu mirovinu ići sa 67 godina života.

'Jeste li za to da se na referendumu donese sljedeći Zakon o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju', glasi temeljno referendumsko pitanje, napisano u obliku prijedloga zakona, uz konkretizirane izmjene osam zakonskih članaka. Uz pravo na odlazak u starosnu mirovinu sa 65 godina života i 15 godina staža, traži se, među ostalim, pravo na prijevremenu mirovinu sa 60 godina života i 35 godina staža te blaža penalizacija prijevremene mirovine.

Sindikalne središnjice - Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Matica hrvatskih sindikata - očekuju daleko više od potrebnih 370 ili 380 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma o uvjetima za mirovinu, s obzirom na cijeli niz razloga zbog kojih se, kako kažu, u Hrvatskoj ne može raditi do 67. godine života - od toga da Hrvati žive kraće i bolesniji su od europskog prosjeka, do toga da se i u postojećim radnim uvjetima poslodavci rano rješavaju starijih radnika.

Osim toga, valja podsjetiti da su sindikati i bez referenduma dosad uspješno proveli tri referendumske inicijative: protiv izmjena Zakona o radu 2010., protiv tzv. outsourcinga 2014. i protiv monetizacije autocesta. U sva tri slučaja vlade su pod pritiskom javnosti odustajale od svojih namjera.

Odmah poslije objave referendumskog pitanja u ponedjeljak krenule su spekulacije da bi se njime mogao pozabaviti Ustavni sud jer zadire u državni proračun, makar i neizravno. S druge strane, sindikalni čelnici poručuju da bi građani na referendumu mogli izravno ukinuti mirovinsku reformu koju je progurao ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić.

Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, načelno napominje da ukoliko je prijedlog zakona u skladu sa svim formalnim zahtjevima Ustavnog suda te ukoliko se takav referendum održi i prođe, onda predložene izmjene postaju zakonom i dijelom pravnog poretka Republike Hrvatske samim time što su izglasane na referendumu. Toliko što se tiče forme.

>>>Švicarci imaju mirovinski sustav poput hrvatskog i ne žele ga mijenjati

Međutim, kada je u pitanju sadržaj, situacija je nešto složenija jer će referendumsko pitanje razvidno imati posljedice za državni proračun.

'Državni proračun uključuje i zdravstveno i mirovinsko osiguranje u širem smislu jer država u konačnici mora naći sredstva da bi svi umirovljenici dobivali mirovine u odgovarajućim iznosima. Dakle, ta odluka ima izrazite i jasne financijske posljedice, kakve god one bile. E sad, ovlast donošenja državnog proračuna isključivo je ovlast Hrvatskog sabora, odnosno predstavničkog tijela, a iako ovo nije donošenje samog proračuna, određene financijske posljedice svakako su izvedive. Upitno je može li se samo tako intervenirati u zakonodavstvo s financijskim posljedicama, i to vrlo ozbiljnim za održivost državnog proračuna u širem smislu. Može li to uopće biti na referendumu? Ustavni sud i ranije je, u slučajevima outsorcinga i monetizacije, govorio o postojanju nadležnosti koje su isključive nadležnosti državnih tijela', podsjeća prof. Barić.

U sadržajnom smislu, također, sve proračunske ovlasti su, paradigmatično, parlamentarne ovlasti.

'Dakle, to je glavni ratio izvornog postojanja parlamenta još iz kasnog srednjeg vijeka i ranog novog vijeka, uz maksimu: No taxation without representation ili - nema oporezivanja bez predstavničkog tijela. Međutim, kako nije u pitanju zakon o porezima i nije izravno referendum o proračunu, nego ima posljedice na proračun, Ustavni sud imat će što i zbog čega 'odrezati'', smatra Barić.

>>>Slovenci odbili raditi do 65. godine

Pojašnjava da upravo zato što je referendumska regulativa u Hrvatskoj toliko manjkava, a referendumska praksa je u povojima i u konačnici se odnosi samo na praksu Ustavnog suda, postoji veliko područje nejasnoća i sivih zona. U toj situaciji referendumske inicijative pokušavaju ići sa svime, smatrajući da imaju šanse. Po njezinoj slobodnoj procjeni, referendumska inicijativa '67 je previše' ima 30 posto šanse da dobije 'zeleno svjetlo' na Ustavnom sudu.

'Ali čak i da nema šanse, jedan od velikih razloga za pokretanje bilo kakvih inicijativa je politički pritisak. Svrha referenduma slična je svrsi bilo kojeg javnog okupljanja, prosvjeda, manifestacije - pokazuješ koliko građana dijeli određeno mišljenje i vršiš pritisak ne bi li na drugi način privolio aktere političkog života da odluče drugačije. U tom smislu, referendumske inicijative uvijek imaju smisla', pojašnjava Barić.

Napominje da je u slučaju mirovinske reforme puno jasnija veza s proračunom nego u slučaju outsourcinga jer je moguće relativno lako i točno izračunati financijske posljedice. Međutim, ostaje politička dimenzija pitanja, a Ustavni sud morat će sučeliti sve argumente.

Ustavni sud, međutim, u dijelu javnosti doživljava se upravo kao 'politički sud', na braniku politike aktualne vlasti.

'Sve odluke Ustavnog suda su i pravne i političke, u tom smislu što je i samo pravo - politika. Ljudi misle da je pravo egzaktno, ali ono to nije. Primjerice, kad se odlučiš za određenu politiku, onda sastaviš zakon koji vodi u pravcu te politike. Znači, zakon je zapravo kristalizacija, odraz politike. U tom smislu, rušenje nekog zakona predstavlja i rušenje neke politike. Ali zato imamo općepolitičke odluke i neke općepolitičke vrijednosti u Ustavu: kad se ruši zakon, to se ne čini zbog neslaganja s politikom aktualne stranke na vlasti, nego zato što je ta trenutna politika suprotna općim vrijednostima politike koje su zacrtane u Ustavu. Otud ta relativna objektivnost ustavnosudskog odlučivanja - jer uspoređuje konkretnu politiku s općepolitičkim vrijednostima u Ustavu oko kojih smo se složili', zaključuje Sanja Barić.