Usto, Košta je slikovito navela da u Hrvatskoj imamo 'američke tarife i albanske plaće' i požalila se da ona kao haška odvjetnica od UN-a ima 100 eura dnevno, za što mora pronaći smještaj i provesti dan, dok odvjetnici koje plaća hrvatska Vlada imaju 200 eura, a povrh svega, za razliku od nje koja spava u hotelu s dvije zvjezdice, oni spavaju u onima s četiri.

'Ima kolega koji mi kažu – ja ne uzimam stranku ispod 10 tisuća eura. Ja nikad nisam našla takvu stranku, nikad nisam ni pitala, ali ima kolega koji mi kažu da to prolazi', izjavila je u studenom 2006. u eter Košta.

Zbog izrečenog, sud smatra da je ponašanjem u privatnom životu i ne čuvajući ugled i dostojanstvo odvjetništva u privatnom životu narušila i omalovažila rad drugih odvjetnika, pa se time ogriješila o Status odvjetničke komore i Kodeks odvjetničke etike.

'Odluka koja je donesena nema veze sa zdravim razumom. Riječ je o klasičnom verbalnom deliktu i zabrani slobode mišljenja. Pa ona je izrekla samo ono što misli. Zašto to ne bi smjela bez obzira na to što Komora misli drukčije.

To ima samo u banana-državama kao i to da tarife odvjetnicima određuje Komora, a ne Zakon kojeg bi trebala donijeti Vlada. Riječ je o pravnim uslugama koje se u zemljama EU regulirane Zakonom, a ne aktima Udruge kakva je Komora', kazao je Zlatko Zeljko predsjednik Udruge Juris Protecta koji je zajedno s Koštom sudjelovao u spornoj emisiji.

U Komori, što stoji i u obrazloženju presude, kojeg potpisuje predsjednica Vijeća disciplinskog suda Nina Dević, drže da Košta 'ima pravo na svoje mišljenje, ali se je onda za to mišljenje trebala izboriti u svojoj asocijaciji odnosno Komori'.

Drugim riječima Košta može misliti što hoće, ali ako Komora misli drukčije, onda njezino mišljenje ne samo da nije bitno, nego ne smije izići ni na svjetlo dana ili će se u suprotnom sankcionirati.

'Nažalost, odluka je nepravomoćna i ne mogu je komentirati', kazao je predsjednik HOK-a Leo Andreis.

Unatoč brojnim pokušajima, do Doris Košte nismo uspjeli doći.