Posao pružanja usluga zaštite na SP-u, na pozivnom natječaju, HRS je dodjelio tvrtki Bilić-Erić za 67 kuna po satu. Premda osiguranje SP-a zahtjeva više od 240 ljudi koliko Bilić-Erić zapošljava, morali su u pomoć pozvati Sokol Marića. Zbog netransparentnog natječaja negoduje predsjednik HUP-ove Udruge zaštitarskih poslodavaca
Zaštitarska tvrtka Bilić – Erić iz Sesveta, koja osigurava Svjetsko prvenstvo u rukometu, dobila je taj posao na pozivnom natječaju, dakle u nadmetanju s kandidatima koje je odredio Hrvatski rukometni savez. Kao dva preostala ponuđača, čime je zadovoljena zakonska forma, pozvani su Sokol Marić i V Grupa zaštita (bivši Vrbanc, odnosno Zagreb štit).
'Bilić – Erić je dobio posao jer su ponudili najpovoljniju cijenu od 67 kuna po satu. Osim toga s njima već dugo surađujemo, a diskrecijsko pravo HRS-a je odlučiti se za pozivni, a ne javni natječaj', rekao je glasnogovornik HRS-aZlatko Škrinjar, te pitao 'zašto ne pišemo lijepo o SP-u'.
Iako je dopredsjednik HRS-a Zoran Gobac napomenuo da HRS nije obveznik Zakona o javnoj nabavi, neka doza transparentnosti bila bi poželjna jer je riječ o natjecanju koje ne plaća HRS nego građani, odnosno Vlada i pojedini gradovi.
U Vladi su novinare Businessa uputili na nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, ali tamo nisu znali koliko i što Vlada plaća za SP, već su nas uputili na HRS i tako zatvorili čarobni krug.
Isto se dogodilo kad smo tražili specifikaciju troškova od pojedinih gradova – također smo upućeni na HRS. Tvrtke Bilić-Erić i V grupa posljednjih su godina stalni suradnici zagrebačkih gradskih vlasti, što izaziva ljutnju konkurencije koja nema prilika tako često posegnuti u gradski budžet.
'Uvjet pod kojim smo pozivali zaštitarske tvrtke bio je potpisan kolektivni ugovor sa sindikatom', nadopunio je Škrinjar, na što su se sugovornici sa zaštitarske scene samo nasmijali.
'Pa takav je kolektivni ugovor potpisalo sedam najvećih najvećih zaštitarskih kuća. Zašto ih onda nisu sve pozvali? Osim toga Vrbanc je potpisao sa svojim kućnim sindikatom, a ne sa sindikalnom središnjicom', rekao je sugovornik koji je inzistirao na anonimnosti.
Zašto je HRS angažirao tvrtku, koja po dostupnim informacijama zapošljava 240 ljudi, iako svaka pojedina utakmica u većoj dvorani poput splitske ili zagrebačke zahtijeva 150 do 200 angažiranih zaštitara, pa su u Varaždinu, Poreču i Puli morali angažirati podizvođače – Sokol Marića.
Nezadovoljni su i konkurenti, primjerice Ilija Ivezić, vlasnik tvrtke Arsenal – Ivezić koji, unatoč, svojoj funkciji predsjednika HUP-ove Udruge zaštitarskih poslodavaca, nije znao da je natječaj raspisan.
'Ako su, primjerice, Varaždinci mogli sami izgraditi dvoranu, onda bi je valjda znali i osigurati! Ovakav natječaj je jako ružan, jer da smo svi pozvani mogao sam se i ja tako prijaviti, a onda angažirati Sokol Marića da mi odradi posao', kaže Ivezić.
Matija Jozić, direktor Bilić-Erića ne vidi problem u natječaju, a na kritike konkurencije kako je dobio posao na pozivnom natječaju odgovara: 'Pa neki od njih dobivali su poslove bez ikakva natječaja'. Rekao nam je da tvrtka zapošljava daleko više od 240 ljudi iako nije želio reći koliko.
Prema konkurenciji je sumnjičav, a ističe Sokol Marića: On je korektan suradnik i ponekad si uskačemo'.
Još uvijek se ne zna koliko će ljudi trebati za SP. Primjerice u Osijeku će ih biti 70-80. Točnu cijenu osiguranja nije moguće saznati, osim okvirnih računica da se osigurava ukupno 26 objekata, za svaku od 7 dvorana treba cjelodnevno više od 100 zaštitara, pa taj broj treba pomnožiti sa 67 kuna.
'Ali to baš nisu toliki prihodi kako se možda nekome čini', zaključio je Jozić.
