Picula naglašava d je Macron već četvrti francuski predsjednik s kojim se Merkel susreće otkako je preuzela dužnost njemačke kancelarke te da se u razdoblju od njezina prvog susreta s Jacquesom Chiracom, početkom 2000., Europa značajno promijenila.

A Angela Merkel, smatra Picula, nastupa tu kao netko tko nosi kolektivno sjećanje na te mijene Europske unije i ima mogućnost komparirati kako je sve izgledalo u predlisabonskoj Uniji u odnosu na danas.

'Nikad se francuski predsjednici s Merkel nisu susretali u ovakvim okolnostima, kad se traže vrlo brzo odgovori na već očite strukturne probleme bloka, jer oni se nalaze u momentu kada Europska unija istodobno povijesno pregovara, prvi put, o odlasku jedne članice, a istovremeno o pridruživanju određenog broja zemalja bloku', naglašava Picula.

No još je tu niz problema jer postoje pritisci na Europsku uniju izvana i iznutra.

'Problem Krima i rasprava o budućnosti same Ukrajine prilično su antagonizirali odnose Bruxellesa i Moskve, potom imate jačanje autoritarnost u Turskoj, izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, izbjegličke valove iz razrušenih zemalja nakon Arapskog proljeća koje se pretvorilo u islamsku zimu, kao i izbjeglice subsaharske Afrike', nabrojio je Picula probleme s kojima se susreće Unija.

Promjene u EU-u nužne su što prije

Merkel i Macron vrlo se brzo moraju složiti oko toga kakav sadržaj dati promjenama Europske unije. Na stolu je i prijedlog Europske komisije i njezina predsjednik Jean-Claudea Junckera, od prije nekoliko mjeseci, o pet opcija za budućnost Europske unije. Objašnjava i da se sada govori o šestom scenariju koji će pobrati ono što je najrealnije od ostalih kako bi EU mogao funkcionirati u prvoj polovici 21. stoljeća.

Smatra da će oporavak Europske unije ići preko konsolidacije odnosa unutar eurozone, gdje je Macron već izišao s jednim prijedlogom o zajedničkom europskom ministru financija i euroobveznicama, koji nije baš pozitivno dočekan u Njemačkoj, a Juncker je već rekao da bi inzistiranje na zajedničkom ministru financija odvelo EU u opasnu i gustu šumu.

'Činjenica je da se EU mora mijenjati i da se mora mijenjati relativno brzo jer svijet više prema EU-u nije tako blagonaklon kao u vremenima kad se Merkel susretala s Chiracom i Sarkozyjem', poručuje Picula i dodaje da danas imamo novog američkog predsjednika Donalda Trumpa koji ne misli najbolje o Europskoj uniji.

Varšava i Budimpešta prepreka za razgovore o budućnosti Europe

S druge strane, nastavlja, imamo niz raspadajućih poredaka na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi ili neprijateljskih kao što je Rusija, a pitanje kako će se odnosi razvijati s Turskom koja u svakom trenutku može zadati neočekivane glavobolje Europskoj uniji. Međutim, Picula kao veliki problem vidi ponašanje zemalja Višegradska skupine.

Tvrdi da se agende vlada u Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj umnogome razlikuju od poimanja demokratskih vrijednosti koje su prisutne na zapadu ili sjeveru Europske unije.

'Ponašanje EU-a prema Varšavi i Budimpešti, da budem sasvim direktan, bit će na neki način drugačije u odnosu na dosadašnje koje je bilo blago kritično i pokazivala se jedna vrsta strpljenja. Ako Varšava i Budimpešta budu inzistirale na politici koju provode posljednjih nekoliko godina, rasprava o budućnosti Europske unije bit će itekako otežana', poručuje europarlamentarac.

U konačnici, kaže, bit će lakše zamisliti da će se realizirati četvrti scenarij iz Junckerove 'Bijele knjige' 'doing less but better', u kombinaciji s drugim i trećim, 'pustimo one koji žele da se integriraju' i 'Europska unija kao zajedničko tržište', nego prvi i peti, a to je 'business as usual', odnosno federalistička Europa, koji je u ovom trenutku najmanje održiv. Picula vjeruje da će spomenuti šesti scenarij o budućnosti Europske unije vjerojatno biti kombinacija drugog, trećeg i četvrtog iz Junckerove 'Bijele knjige'.

Gdje je tu Hrvatska?

Picula smatra da razvoj prilika u Europi od 2013. godine apsolutno podvlači povijesnu važnost ulaska u Europsku uniju. Misli da će dugo Hrvatska funkcionirati kao najmlađa članica Europske unije jer će pregovori o članstvu zemalja s jugoistoka Europe ići izuzetno sporo. Prema tome, te će države biti izložene i vlastitim demokratskim i drugim deficitima, a bit će i pod izuzetnim pritiskom neeuropskih političkih sila.

'Hrvatsko članstvo u Europskoj uniji u ovom trenutku je jedna vrsta imunološkog štita od problema s kojima će se suočavati neke zemlje koje nisu u Europskoj uniji. Naše pitanje je kako ćemo se postaviti i gdje ćemo naći politički kapacitet da realiziramo političke ciljeve u okolnostima članstva u Europskoj uniji. Problem je što ovoga trenutka nemamo na povijesno visokoj razini odnose s Berlinom, a tek treba uspostaviti dobre odnose s Macronovom Francuskom', ocjenjuje Picula.

Zadatak naše diplomacija je da ostvarimo neku dodatnu vrijednost koju Hrvatska može staviti na stol. Odnosno, detektirati gdje bi Hrvatska na pravi način mogla pridonijeti u raspravama o budućem funkcioniranju Europske unije.

'Ako je očito da je nakon Clintonova 'economy, economy, economy', načelo s kojim se pridobiva birače i uspostavlja neka vrsta vidljivosti u međunarodnoj političkoj ponudi 'security, security, security', onda bi Hrvatska trebala biti faktor sigurnosti i stabilnosti. Morala bi proizvoditi stabilnost i sigurnost u svom neposrednom okruženju. Budući da smo jedina članica koja istovremeno graniči s čak trima državama koje su na različitoj razini integracije prema EU-u, Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom, mi bismo kvalitetnom regionalnom politikom trebali privlačiti pozornost na sebe i osigurati si jedno pristojno mjesto za stolom bez obzira na našu zemljopisnu veličinu i površinu, kako bismo ostvarili nacionalni cilj', smatra hrvatski europarlamentarac.

Dodaje da nas to, naravno, ne amnestira od naših domaćih deficita poput porezne politike, lošeg obrazovnog sustava ili stranačkih odnosa koji više proizvode neizvjesnost nego što rješavaju probleme.

Može li politička nestabilnost utjecati na hrvatsku poziciju u 'novoj Europi'?

Picula je svjestan toga da Hrvatska nije jedinstven slučaj potrage za stabilnom vladom, odnosno za pravim političkim rješenjem nagomilanih problema. Španjolska je tri puta izlazila na izbore u dvije godine, kronična nestabilnost postoji u većim i manjim državama Europske unije kao što su Italija i Portugal. 'To Hrvatsku stavlja u jednu skupinu zemalja koje su u potrazi za novim političkim formulama kako se prilagoditi europskoj situaciji u drugoj dekadi 21. stoljeća.

Po tome nismo izuzetni, ali ako dok započnu finalne rasprave o budućnosti EU-a ne pronađemo neku političku formulu koja će nas učiniti sugovornicima koji će nešto značiti za tim stolom, to će biti loše', ocjenjuje Picula. Kaže da je očito da se Hrvatska nalazi u jednom tranzicijskom razdoblju jer smo izloženi apetitima novih političkih formacija koje nastaju posvuda u Europi kao direktna kritika establišmenta.

To su, objašnjava, ljudi koji zadovoljavaju frustracije jednog velikog broja građana koji ne moraju ulicama hodati gladni, ali su nezadovoljni, osjećaju nesigurnost za svoju i budućnost svojih obitelji i, naravno, smatraju da su jednim dijelom krive nadnacionalne institucije poput Europske unije. No jasno mu je da nema populističkih rješenja za globalne probleme. 'U Hrvatskoj moramo bolje koristiti europske mehanizme i svjesni svojih mogućnosti moramo pronaći prave žetone koji će nas učiniti kakvim - takvim igračima', zaključio je Picula.