ZAGREB - U tom je pojmu, među ostalim, kako napominje, uključeno uzajamno razumijevanje za mišljenja i stajališta i suprotne strane, ili bar iskreno i aktivno nastojanje da se shvati kako i mišljenja suprotne strane mogu biti spojiva s njezinim legitimnim interesima.

"To, dakako, kao što je odavno poznato, nije lagano postići, ali je tim vrjednije i pohvalnije i jedan je od nužnih putova i uvjeta dobrih međudržavnih odnosa", napominje Ibler, koji se kao stručnjak graničnim sporom između Hrvatske i Slovenije bavi punih 18 godina.

Traženje kompromisnog rješenja u pregovorima Hrvatske i Slovenije spomenula je nedavno premijerka Jadranka Kosor odbivši javno odgovoriti akademiku Davorinu Rudolfu na kojim osnovama počiva njezin načelni dogovor sa slovenskim premijerom u Trakošćanu posljednjeg dana srpnja.

"S tim u svezi, svakako valja razmišljati o uzajamnim ustupcima, njihovoj naravi, sadržaju, njihovu vrednovanju kao i njihovim posljedicama i učincima", ističe Ibler, dodajući da je sa stajališta korektnih međudržavnih i političkih odnosa, a u skladu s pozitivnim međunarodnim pravom, s doktrinom i praksom toga prava, Hrvatska već pružila dokaze o svojoj političkoj volji da se postigne kompromis.

Po Iblerovim riječima, njezin se ustupak sastoji u tome što je pristala da u izravnom dvostranom naporu nastavi u diplomatskim pregovorima, u duhu ravnopravne suradnje, tražiti i ostvariti kompromis kojim će se riješiti spor o povlačenju zajedničke granične crte koja razdvaja teritorijalna mora Hrvatske i Slovenije.

Na pitanje udaljava li se Hrvatska "kompromisom" od dogovora dvoje premijera na Bledu 2007. Ibler je odgovorio kako je po njegovu shvaćanju to tako budući da je tada bio shvatio da je Slovencima i Hrvatima jasno da se taj problem može riješiti jedino na Međunarodnome sudu pravde.

"Za interese je Hrvatske u svakome mogućem pogledu najpošteniji, najjednostavniji put, u skladu s općim međunarodnim pravom i UN-ovom konvencijom o pravu mora iz 1982., podvrgavanje spora punom sastavu Međunarodnog suda u Haagu", izjavio je Ibler, dodajući kako je Hrvatska, usprkos spoznaji da boljeg puta od toga nema, svojim ustupkom dokazala svoju volju za kompromisom.

Hoće li nas taj njezin možda prevelik ustupak, kako dodaje, ipak dovesti do prihvatljivog sporazuma, to se ne može znati, naročito poslije svih iskustava, to jest neuspjeha dugogodišnjih dvostranih pregovora i jednog neshvatljivo nerazumnog nacrta za "sporazum" koji Hrvatskoj oduzima dio njezina državnog područja, a za koji, kako napominje, nije odgovorna hrvatska doktrina međunarodnoga javnog prava.

Ibler kaže kako ostaje da se nadamo da će nas s optimizmom najavljeni put kompromisa "dovesti do toliko željenog i potrebnog istinskog sporazuma i da nas neće razočarati".

Misli kako bi teme - pitanje granice i pregovarački proces - trebalo razdvojiti i prestati zajedno o njima razgovarati jer jedno s drugim nema nikakve veze. "Jedno je slučaj granice, a drugo je pitanje pregovora s EU-om", tvrdi akademik Ibler, koji smatra da je riječ o konfundiranju.

Upitan kako gleda na slovensko stajalište da Hrvatska svojim dokumentima "prejudicira granicu" i da zbog toga Slovenija blokira Hrvatsku u pregovorima, Ibler kaže kako je riječ "prejudicirati" jedan običan švindl (prevara), slična riječi "pragmatizam". "Što bi po slovenskome stajalištu trebalo značiti - prejudicirati, valjda da je Sud spriječen da u sporu pravedno sudi? To je apsurdno!" tvrdi akademik Ibler.