REPowerEU. Tako je nazvan plan smanjenja ovisnosti država članica Europske unije o ruskom plinu. Ubrzat će se priprema za iduću zimu kako bi se popunila skladišta koja do 1. listopada moraju biti popunjena do najmanje 90 posto, a rat u Ukrajini ubrzat će i putovanje prema uvođenju obnovljivih oblika energije.

EU uvozi 90 posto svoje potrošnje plina, a Rusija osigurava oko 45 posto toga. EU ne može, poput SAD-a, u sklopu sankcija Ruskoj Federaciji, jednopotezno odsjeći plinsku vrpcu i prekinuti dotok ruskog plina. Ako se to i dogodi, Hrvatska će biti u boljoj poziciji zahvaljujući LNG terminalu na Krku.

I ne samo to. Državna statistika bilježi pravu eksploziju na stavci izvoza struje i plina – u godinu dana skok je iznosio čak 421 posto, a u apsolutnim brojkama izvezeno je više od milijardu eura! Izgledno je tome najviše pridonio krčki plutajući LNG terminal, čije su uvezene količine plina, kako su nedavno objavili iz te tvrtke, u najvećem dijelu, oko 95 posto, ostale u Hrvatskoj, ali su se time oslobodile značajne količine plina iz drugih izvora, prvenstveno iz Rusije, koje su izvezene u druge zemlje. Iz DZS-ovih podataka nije razvidno u koje zemlje su te količine plasirane, no vidljiv je trag njihovog porijekla ostavljen na uvoznim podacima zbog snažnog rasta uvoza iz SAD-a, Nigerije i Egipta.

SAD si može dopustiti odustajanje od ruskog plina, ali EU zasad to ne može. Oni tvrde da mogu, a ja mislim da ne mogu, pogotovo ne zimi – odlučno će stručnjak za energetiku Davor Štern, koji ističe da je LNG terminal spasio Hrvatsku. Ako se ipak uvede embargo na ruski plin, terminal je, ističe Štern, jedini izvor plina koji će Hrvatska imati uz domaću proizvodnju koja zadovoljava tek oko trećine potreba, pišu novinari Večernjeg lista Ivica Beti i Marija Brnić.