Od 1997. do 2001. godine doneseno je više od 10.000 rješenja kojima se pripadnicima HVO-a priznaje pravo na osobnu invalidninu na osnovi ranjavanja na južnom bojištu. Na temelju toga dio njih je ostvario pravo na braniteljsku mirovinu, ali sama rješenje u kojima im se priznaje invaliditet nikada im nisu uručena nego su čuvana u Ministarstvu obrane. Tako su ti ljudi imali pravo samo na mirovinu, ali ne i na skrb, naknadu za tuđu pomoć ili stambeno zbrinjavanje, što bi im omogućilo rješenje o invalidnosti, piše Novi list.

Dio rješenja 2002. pod nerazjašnjenim okolnostima nestaje iz MORH-a, a protiv države se podižu prve tužbe u kojima se traži isplata i svih ostalih prava.

Te presude i isplate Novom listu su potvrđene i u Ministarstvu branitelja, a bivši ministar Tomislav Ivić priznao je da je takvih slučajeva bilo i u njegovo vrijeme. Nedavno je u jednom slučaju sud odlučio da država mora isplatiti 4,5 milijuna kuna na ime naknada i zateznih kamata za razdoblje od 1998. do 2008. godine te još dodatnih 30 tisuća kuna za duševne boli jer se čovjek koji je po rješenju ratni vojni invalid osjećao diskriminiranim zbog neisplate prava koja mu po tom statusu pripadaju. Tek slijedi tužba za razdoblje od 2008. godine.

'Bila je to politička odluka predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, da se ti ljudi koji su pripadnici HVO-a, a ratovali su zajedno s Hrvatskom vojskom zbrinu', tvrde Marinko Krešić i Ljubo Ćesić Rojs koji su krajem devedesetih potpisivali dokumente za zbrinjavanje vojnika HVO-a i njihovih obitelji. Rojs procjenjuje i to da će biti još tužbi protiv države i priznaje da je u nekim slučajevima i on bio pozvan kao svjedok, te kalkulira da bi država, ako se tužbe nastave, mogla platiti nekoliko stotina milijuna kuna.