Svake godine u Hrvatskoj se zabilježi oko 2.500 novih slučajeva raka pluća. Godine 2008. u svijetu je otkriveno 1,61 milijun novih slučajeva, a iste godine od njega je umrlo 1,38 milijuna ljudi.

'To je kao da svaki dan padne jedan zrakoplov Boeing 797. Da se to dogodi, bila bi to velika medijska vijest, no o ovome se malo govori', rekla je u uvodnoj riječi mr. sc. Sandra Karabatić.

Broj oboljelih je u stalnom porastu, no dok kod muškaraca uglavnom stagnira, kod žena ubrzano raste, što se može pripisati tzv. afirmaciji žena, odnosno izjednačavanju s muškarcima i u dobru i u zlu, odnosno i u pušenju (pogledajte grafikon dolje; kliknite za povećanje). Prema podacima Registra za rak, u Hrvatskoj je 2011. dijagnosticirano 2.920 novooboljelih od raka pluća, od čega 768 slučajeva u žena i 2.152 u muškaraca. Kod žena se broj oboljelih s 514 u 2008. u 2011. povećao na 768, što je porast od gotovo 50 posto u tri godine.

Obolijeva i sve više nepušača

Daleko najvažniji faktor rizika za rak pluća je pušenje, no bolest se javlja i kod 30-ak posto nepušača i mladih koji vode zdrav život. Štoviše, postotak oboljelih nepušača također raste što zbog bioloških razloga poput mutacija, što zbog zagađenja u okolišu, zbog ispušnih plinova automobila, boja i lakova u industriji, azbesta u gradnji i sl.

U novije vrijeme sve više se otkrivaju i genetski čimbenici rizika kao što su mutacije EGFR koje su utvrđene kod 10-20 posto oboljelih te ALK kod 3-5 posto oboljelih, osobito kod žena i to mlađe životne dobi. Karcinom pluća nemalih stanica (NSCLC), najčešći oblik raka pluća, u uznapredovaloj, metastatskoj fazi teško je liječiti – pet godina preživi samo šest posto bolesnika!

Prof. dr. sc. Antonio Juretić s KBC-a Zagreb upozorio je da se rak pluća dosta teško dijagnosticira. Ne postoji neka etablirana metoda pouzdanog ranog otkrivanja raka pluća kao što to postoji kod brojnih drugih tumora. Obično se dijagnosticira, u oko 75 posto slučajeva, kada je u već raširenoj fazi, a uspjeh liječenja je tada slab. Zbog toga je razlika između broja novootkrivenih slučajeva i broja umrlih vrlo malena. Vjerojatnost preživljavanja muškaraca s rakom prostate ili žena s rakom dojke mnogo je veća nego s rakom pluća (pogledajte dolje; crveno - oboljeli, plavo - umrli).

Prof. dr. sc. Miroslav Samaržija, predsjednik Hrvatskog torakalnog društva, rekao je da je javnost više senzibilizirana za neke druge oblike raka kao što su primjerice rak prostate ili grudi zato što je njih lakše na vrijeme dijagnosticirati i puno lakše liječiti. No posljednjih godina ipak ima velikih pomaka i u dijagnosticiranju i u liječenju. Cilj je, kaže, da rak pluća kao i neke druge maligne bolesti postane kronična bolest s kojom se može dugo živjeti.

Kao primjer koji ulijeva nadu naveo je slučaj s kojim se ponovno nedavno susreo – slučaj osobe koja s rakom pluća živi već deset godina.

Preživljavanje postaje sve dulje

Danas se zna da rak pluća nije jedinstvena bolest, već skup različitih vrsta tumora s različitim uzrocima. Stoga se mora tretirati personalizirano ciljanim, pametnim terapijama i lijekovima.

'Još prije nekoliko godina personalizirana medicina bila je floskula, no danas nije', rekao je Samaržija.

Danas se zna da je svaki rak pluća poseban te da neke oblike ove bolesti uzrokuju određene mutacije gena. Do nedavno je to bilo samo novo znanje koje je omogućavalo bolje razumijevanje ove teške bolesti. No posljednjih su godina razvijeni odgovarajući lijekovi koji se propisuju ovisno o vrsti mutacije. Svakom građaninu Hrvatske dostupna je takva suvremena dijagnostika, a potom i terapija. Lijekovi su uglavnom već na listi HZZO-a. Na njoj trenutno još nije lijek koji se koristi u slučaju kada se dijagnosticira mutacija ALF, no i on će sigurno biti do kraja godine. Na istom popisu potom bi se trebale naći još najmanje dvije mutacije i odgovarajuće terapije.

'To su rezultati koji su do prije pet godina bili science-fiction i mogli smo o njima samo sanjati, a danas oni postaju realitet', naglasio je dodavši da se kockice spoznaje postupno slažu, a očekivano preživljavanje se povećava.

'Samo za ilustraciju, petogodišnje preživljavanje s karcinomom pluća SAD-u je 16 posto, u Velikoj Britaniji 10 posto, a u Hrvatskoj manje od 10 posto. To je, nažalost, pitanje financija, ali i edukacije i dijagnostike bez kojih nema ni pametnih lijekova', rekao je Samaržija.

Već i godina znači jako puno!

Prof. dr. sc. Sven Seiwerth, predstojnik Zavoda za patologiju MFZ-a, rekao je da se mutacije EGFR i AFL danas mogu otkrivati u Rijeci, Splitu i posebno u Zagrebu. U posljednjih šest mjeseci analize su napravljene za 430 bolesnika, što je puno s obzirom na naš maleni broj stanovnika i pacijenata.

Rekao je da danas već postoje lijekovi kojima se može usporiti tijek bolesti, a da se svake godine otkrivaju neki novi.

'Tko zahvaljujući lijekovima poživi godinu dana dulje, ima i bitno veću šansu da se za njegovu bolest pronađe neki novi lijek', istaknuo je.

Kampanja protiv pušenja je slaba, tu je i zagađenje zraka

Na pitanja novinara stručnjaci su naveli i druge moguće uzroke raka pluća. Primjerice jedna je njemačka studija utvrdila da se broj oboljelih značajno povećava uz velike autoceste ili u industrijskim središtima kakvo je kod nas Slavonski Brod. Također je velik faktor rizika tzv. sekundarno pušenje.

Iz redova novinara mogle su se čuti i kritike da odgovorni u Hrvatskoj, osobito političari, ne poduzimaju baš sve što je u njihovoj moći kako bi se spriječilo pušenje na mjestima na kojima je ono zabranjeno.

'Neki moji kolege puše čak i u redakciji', rekla je novinarka jednog dnevnog lista izrazivši uvjerenje da se situacija u posljednjih nekoliko godina prije pogoršala nego poboljšala. Kao primjer je navela neke zapadne zemlje poput Sjedinjenih Država u kojima su zahvaljujući jakoj kampanji protiv pušenja ostvareni značajni rezultati u prevenciji raka pluća.

Na konferenciji je bila nazočna i bolesnica Silvana Vidak, mlada majka troje djece rođena 1975. Njoj je utvrđena mutacija AFL. No budući da lijeka Xalkori za tu vrstu tumora još uvijek nema na popisu HZZO-a, kaže da ga mora plaćati sama, uz pomoć rodbine, što je mjesečno košta čak 6.000 eura. Ističe da se s tolikim troškovima neće moći još dugo nositi ako joj HZZO i sustav ne izađu ususret.