Vatikan postavlja dosad najkonkretnije zahtjeve u kontekstu globalne javne vlasti - poput oporezivanja financijskih transakcija - pozivajući na utemeljenje 'nadnacionalnoga tijela' s 'univerzalnom jurisdikcijom' u odlučivanju i upravljanju ekonomskom politikom.

Ivica Maštruko, bivši hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici, ističe da su zahtjevi i prijedlozi izneseni u dokumentu komisije Iustitia et Pax sukladni stavovima Katoličke crkve koji traju već 120 godina. Od enciklike 'Rerum novarum' iz 1891. do današnjih dana, Crkva se opetovano novim dokumentima vraća na socijalno-političku doktrinu.

'Novost je da se iznosi konkretni prijedlog za osnivanje svjetske banke za nadzor monetarne politike, što je refleksija na svjetsku financijsku krizu, na osnovama socijalnog i političkog nauka crkve', kaže Maštruko.

Dodaje da tu nema nikakvog svrstavanja, niti Katolička crkva pušta 'probni balon' da bi se dijagnosticiralo raspoloženje javnosti prema ideji o utemeljenju svjetske vlade i banke.

'Ovo nije refleksija na Wall Street, iako se može staviti u taj kontekst – ne kao svrstavanje, nego kao kontinuirano pozicioniranje Katoličke crkve, koja uvijek teži podanašnjenju temeljnih stavova, s obzirom na aktualnu situaciju. Nije to probni balon niti išta slično', zaključio je Maštruko.

Santini: Ishitrena ideja Vatikana

Ekonomist Guste Santini podsjeća da inicijativa Vatikana o porezu na financijske transakcije nije ništa novo - time je još američki ekonomist, nobelovac James Tobin htio pomoći siromašnima. No ideja o svjetskoj centralnoj banci je, blago rečeno, ishitrena, smatra Santini.

'Oni su trebali govoriti o nečemu sasvim drugom – o uspostavinadnacionalne, socijalne politike koja bi bila u funkcijiobespravljenih. To nije centralna banka: centralni bankari imajukrvavije ruke od mnogih vojskovođa. Opet bi rokefeleri, morgani ifordovi vodili svoju politiku', upozorava Santini, dodajući da Vatikannije specificirao u čijoj bi funkciji bila centralna banka.

'Kapital odnos je organiziran i on ima svoje interesne institucije: MMF, Svjetsku banku i Svjetsku trgovinsku organizaciju. Radna snaga nema svoju međunarodnu instituciju ni približnog značaja, koja bi im se mogla suprotstaviti. Kršćanstvo i socijalni nauk crkve trebaju tražiti rješenja na tom području', kaže Santini, dodajući da na globalnoj razini, putem UN-a, treba potegnuti pitanje minimalnog standarda za izdvajanje razvijenih prema nerazvijenima.

U kontekstu svjetske banke Santini se osvrnuo i na krizu eurozone, pitajući kako bi opstala svjetska valuta kad je u pitanje dovedena i opstojnost eura.

'Problem eurozone je u tome što nema jedinstvenu fiskalnu politiku - euro nema svoju naciju, on je internacionalna valuta. Ukoliko ne dođe do bitnih usuglašavanja na području fiskalne i vanjskotrgovinske politike te politike zaduživanja prema inozemstvu, euro neće opstati... Kako bi svjetska valuta opstala, ako ne može opstati eurozona s ovim kriterijima?' kaže Santini, koji smatra da je posljednji napad francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja na britanskog premijera Davida Camerona puki izraz nemoći.

Baletić: Nije dobro ono što nije realno

Akademik Zvonimir Baletić napominje da 'nije dobro ono što nije realno', a postojeće prilike u svijetu ne dopuštaju generalno rješenje poput onoga koje nudi Vatikan.

'Mislim da to spada u vrstu utopija kojih je oduvijek bilo kroz povijest.. UN ne funkcionira kao univerzalna organizacija, već nekoliko država diktira rješenja svima ostalima. Ne mogu nikako zamisliti da je ta ista svjetska politika jednako pravedna prema svima', kaže Baletić, upozoravajući da veliki projekti globalizacije na mnogim stranama već sada pucaju.

Baletić dopušta mogućnost da Vatikan smatra da je bolja vlada UN-a nego G20 te da se 'filigranskim radom nešto može isplesti'.

'Ako to misle, možda su u pravu. To može tako biti, ali svejedno, stvar je na labavim nogama jer takvi globalni zahvati koji bi morali ozdraviti situaciju sada to ne mogu postići. Svatko mora izvući ono što najbolje zna, a to nije globalna vizija, nego uporan i praktičan rad na tome da se posljedice ovoga rasula sortiraju', kaže Baletić. Akademik pritom ne cilja na određenu razinu vlasti - državnu, regionalnu ili druge - već 'tamo gdje se problemi mogu sagledati i sanirati'.

Ističe da su čak i tvorci velikih međunarodnih sustava uvijek bili skeptični prema onome što su radili i strahovali su od velikih zahvata čije posljedice ni sami nisu mogli sagledati. 'Povijest nije nikakav model – prije 20 godina su izašli s krajem povijesti i mislili da će nastupiti mir i globalizacija, pa im se to vrlo brzo osvetilo', kaže Baletić.