Riječ je o avionu An-32B koji je, dok je bio u sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, nosio oznaku 727, a u sastavu Državne hitne službe Ukrajine, koja je dio tamošnjeg ministarstva unutarnjih poslova, sada nosi oznaku 36. Fotografiju na kojoj se vidi navedeni zrakoplov s ukrajinskim oznakama snimio je 8. lipnja fotograf Chris Lofting, a uz nju je naznačio da je riječ o bivšem hrvatskom avionu oznake 727 prilikom isporuke u Ukrajinu te da je poletio iz zagrebačke zračne luke. Originalnu fotografiju možete vidjeti na stranicama portala Planespotters. Dva dana kasnije fotografija je objavljena na društvenoj mreži X, na neslužbenom profilu koji prati avijaciju u Ukrajini.

U komentarima na tu objavu jedan je korisnik podsjetio da se o transferu dva hrvatska Antonova govori od kraja prošle godine, a da je na fotografijama snimljenim prije nekoliko mjeseci vidljivo da su im bile skinute hrvatske oznake, što je bio jasan pokazatelj toga da su priče o njihovom odlasku u Ukrajinu istinite, iako ih službeno nitko u Hrvatskoj nije želio potvrditi.

Isporuka aviona je - vojna tajna

Na upit koji je tportal poslao Ministarstvu obrane još u prosincu prošle godine, kako bismo probali provjeriti ima li istine u neslužbenim informacijama da je Hrvatska odlučila isporučiti oba transportna Antonova An-32B Ukrajini, odgovoreno nam je samo da su sve odluke o donacijama tehničke i vojne pomoći Ukrajini klasificirane te da zato MORH nije u mogućnosti iznositi podatke o tome što se donira. Vlada je tada donijela i odluku o isporuci aviona Ukrajini, no ona je također proglašena tajnom, pa se ne zna što točno piše u njoj. No šest mjeseci kasnije barem jedan od njih odletio je za tu državu. Službenu potvrdu o preletu, kao i o sudbini drugog aviona, hrvatske oznake 707, ponovno smo zatražili od MORH-a, a odgovor ćemo objaviti bude li drugačiji od onog u prosincu.

A o kakvom je uopće avionu riječ? Osnovne tehničke karakteristike ovog modela, napravljenog na temelju prethodnika An-26, kažu da je riječ o srednjoj transportnoj letjelici s dva turbo-prop motora, a može ponijeti do 6700 kilograma tereta, odnosno 50-ak putnika, ovisno o konfiguraciji sjedala, ili 24 nosila za evakuaciju ranjenika. Posada aviona ima tri člana, najveća mu je brzina 540 km/h, dolet 2500 kilometara te najveća visina leta 9500 metara. Napravljen je tako da može sletjeti i poletjeti s kratkih i nepripremljenih pista, prvi je poletio 1976., proizvedeno ih je više od 350, a najveći korisnik bila je Indija s više od sto kupljenih primjeraka.

Hrvatska je dva takva aviona nabavila 1994. i 1995., a proizvedeni su 1991. (oznake 727) i 1993. (oznake 707). Onaj koji je odletio za Ukrajinu, bivše oznake 727, u boljem je stanju jer je na njemu 2011. napravljen generalni remont i produženi su mu resursi za cijenu od oko 1,5 milijuna eura, no oba su aviona bila službeno prizemljena 2012. zbog velikih troškova održavanja, a dvije godine nakon toga oglašeni su za prodaju, no kupac nije nađen. Od tada je Hrvatska izgubila sposobnost zračnog prijevoza avionima, pa se oslanja samo na helikoptere, a iz MORH-a se ne najavljuje nabava transportnih zrakoplova u skoroj budućnosti.

Avion udario grom

Svojedobno se isprobavao plan da se tim avionima prevoze hrvatski vojnici u misiju u Afganistanu, no kako bi put do tamo zahtijevao tri slijetanja te da je u to vrijeme Hrvatska imala više stotina vojnika u toj misiji, zaključeno je da ih nije isplativo koristiti, nego su nas prevozili saveznici. Prilikom povratka iz Afganistana u svibnju 2009. grom je udario u taj avion, a osim manje materijalne štete, nije bilo drugih posljedica. Kako su tada objasnili iz MORH-a, u trenutku udara u njemu su se nalazila tri hrvatska generala, Vlado Bagarić, Slaven Zdilar i Nikola Škunca, kao i dvije posade, a izgorjeli su ispražnjivači napona, koji služe kao gromobrani, te je Antonov ubrzo nakon povratka u Zagreb bio upućen na drugu zadaću u Litvu.

Ovo nije prvi put da Hrvatska isporučuje letjelice Ukrajini, jer u svibnju prošle godine u tu državu otišlo je 14 starijih transportnih helikoptera Mi-8. Hrvatska je te helikoptere ruske proizvodnje odlučila donirati zato što su im uskoro istjecali resursi te ih je smatrala neperspektivnima. No resursi su im se mogli produžiti, što su Ukrajinci odlučili i napraviti te su oni mogli letjeti još neko vrijeme. Njihova sudbina u Ukrajini nije poznata.