Europsko vijeće odlučilo je, na sastanku u Bruxellesu 24. lipnja, da bi u sklopu daljnjeg proširenja Europske unije Hrvatska trebala postati 28. članica 1. srpnja 2013. U prosincu, očekuje se potpisivanje konačnog pristupnog ugovora, no prije toga odluku Europskog vijeća trebali bi odobriti parlamenti svih zemalja članica EU-a.

Janos Martonyi, ministar vanjskih poslova Mađarske, koja do 30. lipnja predsjedava Europskom unijom, rekao je da je pristup Hrvatske u EU 'dobra vijest'. Dodao je, međutim, da to ne znači da će Hrvatska odmah postati članica EU-a i da se prvo moraju razjasniti neke tehničke stvari.

Bruxelles još od kraja 90-ih razmatra zahtjev Hrvatske da postane članica EU-a, ali nije žurio dati Zagrebu zeleno svjetlo. Iako je Hrvatska veoma konzistentna u svojim proeuropskim političkim programima, ova zemlja poput kapljice vode reflektira sve probleme i kontradikcije Balkana...

Dovoljno je spomenuti problem desetaka tisuća srpskih izbjeglica koje su izgubile svoje domove nakon invazije Hrvatske vojske na 'srpsku Krajinu' 1995. godine. Jedan od najaktivnijih sudionika te vojne operacije bio je zapovjednik splitskog zbornog područja, general Ante Gotovina. Haški sud optužio ga je za osobno sudjelovanje u zločinima koji su doveli do smrti najmanje 150 krajiških Srba. Slučaj Ante Gotovine zadobio je veliku pažnju čelnika Europske unije, dok je u pozadini ostala potraga za generalom koji je uživao tajnu podršku tadašnje hrvatske Vlade. Iako je Bruxelles inicijalno planirao 2007. proširiti Europsku uniju Bugarskom, Rumunjskom i Hrvatskom, taj termin dobili su samo Sofija i Bukurešt. Hrvatskoj je 'presudio' izvještaj bivše tužiteljica Haškog suda, Carle del Ponte, koja je u ožujku 2005. ustvrdila da u Zagrebu ne postoji volja za suradnjom sa sudom. To je blokiralo razgovore između EU i Hrvatske. U svom izvješću Del Ponte nije optužila samo hrvatsku vladu, već i čelnike hrvatske Katoličke crkve i Vatikan zbog pomaganja odbjeglom generalu.

U prosincu 2005, Ante Gotovina uhićen je daleko od Balkana – na kanarskom otoku Tenerife. Prema službenoj verziji, policija je detektirala njegove telefonske razgovore; prema neslužbenoj verziji, tadašnje hrvatske vlasti tajno su odale gdje se general nalazi kako bi izbjegle neželjene reakcije unutar zemlje.

U travnju 2011, sud u Haagu osudio je generala Gotovinu na 24 godine zatvora. Među drugim sudionicima 'udruženog zločinačkog pothvata' tribunal je imenovao i prvog predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana (umro 1999), ministra obrane Gojka Šuška (umro 1998), šefa Hrvatske vojske Janka Bobetka i njegovog nasljednika od srpnja 1995. Zvonimira Červenka

To je potaknulo izljev nacionalističkih osjećaja u Hrvatskoj, koji je šokirao EU. Hrvatska premijerka Jadranka Kosor rekla je na izvanrednoj konferenciji za novinare da je presuda generalima neprihvatljiva i da će njezina vlada učiniti sve da ukloni klasifikaciju 'udruženog zločinačkog pothvata'. Bruxelles je morao upozoriti Hrvate da takvo 'pretjerano reagiranje' na presudu može negativno utjecati na posljednju fazu pregovora o članstvu Hrvatske u EU.

Situaciju još više komplicira činjenica da u Hrvatskoj, za razliku od svih ostalih zemalja bivše Jugoslavije, postoji parlamentarna odluka koja definira događaje od 1991. do 1995. kao 'obrambeni i oslobodilački Domovinski rat'. Taj dokument ne samo da je u suprotnosti s odlukom Haškog suda; on stvara plodno tlo za nacionalističke osjećaje u Hrvatskoj i to će Europa morati rješavati. Europa će morati riješiti s još jednom osobitošću hrvatskog političkog obzora – korupcijom. Naravno, ona je prisutna i u drugim zemljama, no u Hrvatskoj je tadašnji premijer Ivo Sanader 2009. morao odstupiti jer se suočio s optužbama za korupciju. Uhićen je u Salzburgu 2010, na temelju Interpolove tjeralice. Zanimljivo je da je u svojoj zemlji Sanader bio poznat kao jedan od najgrlatijih zagovornika eurointegracija i 1995. dodijeljeno mu je najviše hrvatsko odličje za zasluge za suverenitet, teritorijalni integritet i međunarodni ugled Republike Hrvatske.

Malo je vjerojatno da će ulazak Hrvatske u EU biti 'dobra vijest' za Europljane. Još jedna stvar – od kraja 2010, hrvatski dug dosegao je 60 milijardi dolara, što je svega tri milijarde manje od državnog BDP-a; nezaposlenost je prešla 13 posto. To ne uključuje djelatnike mnogih državnih tvrtki koje su na rubu bankrota. Ova situacija nije prijeteća samo za porezne obveznike EU-a, već stvara plodno tlo za nacionaliste i ekstremiste, nove valove iseljenika i porast kriminala. Za EU, koja još uvijek nastoji 'probaviti' ulazak desetaka istočnoeuropskih zemalja od 2004. do 2007. takvi osjećaju veoma su nepoželjni, osobito sada kada zapadna Europa bilježi porast nacionalizama...

I u samoj Hrvatskoj javnost je podijeljena oko prednosti članstva u EU. Neće biti dobro ako se Europska unija mora sagnuti pred invazijom u istoka.

Jadranka Kosor rekla je da je odluka Europskog vijeća bila najveće priznanje Hrvatskoj uz godišnjicu njezine nezavisnosti, proglašenoj u Zagrebu 25. lipnja 1991. Prije 20 godina, odcjepljenje Hrvatske i Slovenije označilo je početak krvavog raspada Jugoslavije, dirigiranog iz Washingtona, Berlina, Beča i Vatikana. Sada se 'Ujedinjena Europa' suočava s prijetnjom 'balkanizacije'...