Oba projektila ispaljena su iz poligona u selu Dongchang-ri u pokrajini Pyongan na istočnoj obali Korejskog poluotoka i to prvi u subotu u 23.13, a drugi u nedjelju pet minuta nakon ponoći po lokalnom vremenu. Zamjenik japanskog ministra obrane Toshiro Ino izjavio je da su projektili pali izvan japanske ekskluzivne gospodarske zone, odnosno područja izvan i uz teritorijalno more na udaljenosti od najviše 370 kilometara od svoje obalne osnovne crte.

Tokio također ističe da nakon lansiranja sjevernokorejskih projektila nije zabilježena nikakva šteta te da su ispaljivanja uslijedila nakon što je 15. prosinca testiran motor za projektile, a što je na poligonu za ispaljivanje satelita Sohae nadgledao sjevernokorejski predsjednik Kim Jong-un. Japan je podsjetio da je Sjeverna Koreja tijekom ove godine ispalila ukupno 36 balističkih te tri krstareće rakete.

Južnokorejska i američka tajna služba vjeruju da su proteklog vikenda ispaljene balističke rakete Hwasong-17, a koje su testirane prošlog mjeseca. Prema službenom izvješću Pjongjanga, Hwasong-17 je tijekom testiranja prešao 999 kilometara i postigao visinu od 6041 kilometar iznad razine mora u letu koji je trajao 68 minuta.

Hwasong-17 je dvostupanjski interkontinentalni balistički projektil (ICBM) predstavljen 10. listopada 2020. na paradi povodom 75. godišnjice utemeljenja Radničke stranke Koreje (WPK). Japan je procijenio da mu operativni domet iznosi oko 15.000 kilometara ili više te da bi, za razliku od svojih prethodnika, mogao biti sposoban nositi više bojevih glava. Sjeverna Koreja tvrdila je da je prvi Hwasong-17 uspješno lansiran 24. ožujka 2022., no zapadni analitičari vjeruju da je tog dana lansiran raniji dizajn projektila te da je najnoviji projektil premijerno ispaljen tek 18. studenog ove godine.

Neasfaltirane prometnice kao ključni problem

Pretpostavlja se da je Hwasong-17 dvostupanjski mobilni ICBM na tekuće gorivo, a prevozi ga transporterski lanser (TEL) s 22 kotača. Prema slikama se procjenjuje da je sam projektil dugačak 26 metara i da ima promjer od 2,7 metara. Točne mogućnosti projektila još su nepotvrđene iako su spekulacije stručnjaka potaknule pitanja o tome može li dosegnuti gradove unutar Sjedinjenih Država i potencijalno izbjeći i američku proturaketnu obranu.

Prema nekim zapadnim stručnjacima, Hwasong-17 bi mogao imati sposobnost nošenja nekoliko bojnih glava, od kojih se svaka može usmjeriti na druge ciljeve (MIRV), ali i da veličina te konfiguracija lansera s 11 osovina ukazuje na to da Pjongjang odsad ima vlastite kapacitete za proizvodnju takvih vozila. Takva spoznaja, naime, zabrinjava promatrače jer je zapadni pokušaj blokiranja nabave tih tipova vozila bio jedan od načina ograničavanja razvoja sjevernokorejskih projektila.

Pretpostavlja se da bi Hwasong-17 mogao sadržavati tri ili četiri bojne glave ili potencijalno mješavinu mamaca i pravih bojnih glava, tako da bi lansiranje samo nekoliko projektila bilo dovoljno da nadvlada protuzračnu obranu SAD-a. Unatoč takvoj prijetnji, projektil je uvelike ograničen svojom veličinom. Kombinirana težina projektila i njegovog TEL-a sužava kretanje na ograničenu mrežu asfaltiranih cesta Sjeverne Koreje. Uz to, za razliku od manjih balističkih projektila na tekuće gorivo, malo je vjerojatno da se može napuniti gorivom na sigurnoj lokaciji, a zatim odvesti i podići na prethodno ispitano mjesto kako bi se skratilo vrijeme pripreme za lansiranje.

Stručnjaci ukazuju na to da Hwasong-17 također može doprinijeti testiranju ICBM-a djelujući kao raketa za lansiranje satelita (SLV). Sjeverna Koreja ispaljuje balističke projektile dugog dometa samo na visokim putanjama, djelomično zato što se praćenje može izvršiti samo pomoću senzora na kopnu. Naime sposobnost primanja podatkovnih signala gubi se na određenoj udaljenosti i nadmorskoj visini zbog Zemljine zakrivljenosti, a Pjongjangu nedostaju specijalizirani brodovi ili zrakoplovi za nastavak praćenja projektila izvan te udaljenosti.