Kandidatkinja Fronte za pobjedu (peronistička stranka lijevog centra) Cristina Kirchner trebala bi dobiti između 51 i 55,4 posto glasova, a njezin glavni protivnik, socijalist Hermes Binner, između 12,4 i 15,6 posto.

Oko 28,8 milijuna Argentinaca pozvanih na birališta premoćno će glasati za predsjednicu i u argentinskoj povijesti bit će to najveća razlika između pobjednika i prvog izazivača, kažu analitičari. Po argentinskom izbornom zakonu, za pobjedu u prvome krugu potrebno je više od 45 posto glasova, odnosno više od 40 posto ako je je pred najjačim protukandidatom u prednosti većoj od 10 posto.

Ricardo Alfonsin (radikal), sin bivšeg predsjednika Raula Alfonsina (od 1983. do 1989.) trebao bi osvojiti treće mjesto, a četvrto odmetnuti peronist Alberto Rodriguez Saa.

Rekordnu popularnost Kirchner je ostvarila gospodarskom i socijalnom politikom. Prosječan argentinski gospodarski rast iznosi osam posto od dolaska na vlast njezina supruga i prethodnika Nestora Kirchnera (od 2003. do 2007.), koji je umro prije godinu dana. Izuzetak je zbog međunarodne krize bila 2009. godina sa 0,9 posto rasta.

Potrošnja je u procvatu, stopa nezaposlenosti oko sedam posto, a svoj preporod Argentina duguje uzletu cijena sirovina, napose soje, koje je treći svjetski izvoznik.

Nestor Kirchner uspio je zemlju izvući iz gospodarskog sloma nastalog 2001. i 2002. poticanjem potrošnje i uspješnim restrukturiranjem duga, i to bez pomoći Međunarodnog monetarnog fonda. Stručnjaci upozoravaju da je rast temeljen na subvencioniranoj potrošnji i rastu cijena sirovina dugoročno teško održiv.

Kada je Nestor Kirchner 2003. počeo mandat, shvatio je da je izlaz u poticanju potrošnje, što je učinio niskokamatnim kreditima i javnim subvencijama. Hrabro se 2005. suprotstavio vjerovnicima promijenivši kreditne uvjete. U 'pokeraškom obratu' restrukturirao je dug i smanjio ga za 75 posto.

Trijumfirao je kada 2006. isplatio 9,5 milijardi dolara duga MMF-u, instituciji koju su Argentinci krivili za dotadašnji slom. Sreća služi hrabre pa je i Kirchneru na ruku išao svjetski rast cijena sirovina. S 200 dolara za tonu u 2001. cijena soje premašila je 500 dolara. Priljevom deviza zemlja je povećala rezerve na 50 milijarda dolara.

Cristina Kirchner je vladajući igrala na socijalnu kartu. Godine 2009. nacionalizirala je privatne mirovinske fondove, a zatim preuzela nadzor nad do tada neovisnom Narodnom bankom u koju zagrabi kada zatreba. Povećala je broj umirovljenika dodijelivši mirovine za još tri milijuna ljudi, a zatim i subvencije za četiri milijuna siromašne djece.

Rast javne potrošnje od 35 posto i godišnja inflacija od 25 posto te subvencije koje pojedu četiri posto BDP-a neće biti održive na dulji rok, upozoravaju ekonomisti. No unatoč njihovim kritikama i optužbama za korupciju, inflaciji i nesigurnosti, Kirchner uživa rekordnu popularnost.

Osim predsjednika, Argentinci u nedjelju obnavljaju pola saziva donjeg doma parlamenta i trećinu senata. Očekuje se da će vladajuća stranka opet osvojiti većinu u oba doma parlamenta, koju je izgubila 2009. godine. U tom slučaju, spekulira se, Kirchner bi mogla izmijeniti ustav i omogućiti si neograničen broj mandata.

Alberto Fernandez, bivši šef vlade u mandatu oba bračna druga Kirchner (od 2003. do 2008.), tvrdi da predsjednica neće dopustiti da se njezin ugled ukalja takvim potezom.