Sustav izbornog kolegija ili elektorski sustav u SAD-u zapravo dopušta malom broju Amerikanaca da odrede ishod predsjedničkih izbora.

Takav model izbora predsjednika bio je pod snažnom kritikom nakon 2016. godine, kad je za predsjednika izabran kontroverzni Donald Trump, iako je osvojio gotovo tri milijuna glasova američkih birača manje od protukandidatkinje Hillary Clinton. No ništa se nije promijenilo.

Oko 80.000 zajedničkih glasova donijelo je Trumpu pobjedničku prednost u ključnim državama, onima u kojima su birači skloni promjeni raspoloženja u odnosu na preferencije glasanja za dvije glavne političke stranke u američkom političkom sustavu - republikance i demokrate - i njihove kandidate.

Na izborima 2020. godine oko 43.000 glasova u Wisconsinu, Georgiji i Arizoni – samo 0,03 posto glasova u cijeloj zemlji – omogućilo je pak pobjedu Joeu Bidenu, piše The Guardian.

Elektorska kvaka

Svakoj saveznoj državi SAD-a dodijeljen je određeni broj glasova elektorskog (izborničkog) kolegija, a neke ih imaju više od drugih. Da bi pobijedio na predsjedničkim izborima u SAD-u, kandidat mora osvojiti više glasova tih elektorskih kolegija od svog protivnika. To znači da kada osvoje glasove u pojedinačnoj državi, dobivaju glasove elektorskog kolegija koji su dodijeljeni toj državi. Blok po blok, kandidat mora postići većinu od 270 da bi pobijedio. Na izborima prije četiri godine Biden je osvojio 306 elektorskih glasova.

I Biden i Trump na prošlim su izborima pobijedili u nekim državama s komfornom razlikom od više od 20 posto glasova. Riječ je o utvrdama u kojima je izbor jasan i očekivan te kandidati unaprijed računaju s tim elektorskim glasovima. Za Bidena su to bile pobjede u mnogoljudnim državama poput Kalifornije i New Yorka, a koje su mu dale 55 odnosno, 29 glasova elektorskog kolegija. Očekuje se da će Harris na izborima u studenome ondje imati iste rezultate.

Trump je redao uvjerljive pobjede u manje naseljenim državama te je vrijedno zbrajao manje brojke, a od većih nagrada dobio je 28 teksaških elektorskih glasova.

Ali 2020. godine to nije bilo dovoljno da dobije većinu od 270 elektorskih glasova. Biden je osvojio mjesto predsjednika pomoću tri države u kojima je imao manje od jedan posto prednosti nad protivnikom, a to su bile Georgia, Arizona i Wisconsin. Zbrojeno, to je značilo da je osvojio mjesto predsjednika s oko 43.000 ključnih glasova.

Trump je na sličan način osigurao pobjedu 2016. godine. Njegovo vodstvo u Michiganu, Pennsylvaniji i Wisconsinu bilo je manje od jedan posto glasova, ali to je bilo dovoljno da republikanci dobiju zadnjih potrebnih 46 glasova elektorskog kolegija.

Swing države

Dakle predsjednički kandidati trebaju za pobjedu najmanje 270 elektorskih glasova. Budući da pobjeda u pojedinim državama, u kojima je utrka tijesna, može presuditi cijele izbore, takve države često se nazivaju swing states te privlače posebnu pozornost anketara, političkih aktivista i stručnjaka. Riječ je naravno o državama u kojima vladaju promjenjive preferencije birača te je ishod izbora neizvjestan i teško predvidljiv.

Na izborima 2024. šest je promjenjivih država: Pennsylvania (19 elektorskih glasova), Wisconsin (10), Michigan (15), Georgia (16), Arizona (11) i Nevada (6). Harris smatra da možda može osvojiti i Sjevernu Karolinu, inače republikansku državu, i njenih 16 elektorskih glasova. Ankete pokazuju prednost Trumpa od tek 0,4 posto, što daje nadu Harris da će ondje odnijeti pobjedu.

Bilo koji kandidat koji želi dobiti izbore morat će izvojevati neku kombinaciju pobjeda u spomenutim državama.

Najveća borba vodit će se u Pennsylvaniji, a ona nosi i najviše elektora od spomenutih saveznih država. Trump je ogroman dio svog budžeta iskoristio za politički marketing upravo u Pennsylvaniji te će ondje održati i nekoliko skupova prije nego što završi predizborna kampanja.

Zasad blagu prednost u anketama ima Harris, oko 1,2 posto. Ipak, to je unutar statističke greške, tako da je nemoguće predvidjeti tko će pobijediti u Pennsylvaniji.

Važna je i Georgija jer nosi 16 elektora. Radi se o saveznoj državi u kojoj dvoje senatora dolazi iz Demokratske stranke, a guverner je Brian Kemp iz Republikanske stranke.

Kao i dosta drugih saveznih država iz srednjeg dijela SAD-a, ruralne sredine masovno glasaju za republikance, a u urbanim područjima poput Atlante dominiraju demokrati. Trump i Harris ozbiljno su shvatili bitku za Georgiju te su u njoj gotovo svakog tjedna zakazani razni događaji.

Prema anketama, ishod je izrazito neizvjestan. Harris ima 0,5 posto prednosti, što je unutar statističke greške.

Zanimljiva je situacija u Arizoni, kojoj puno pažnje posvećuje Trump te u njoj često održava skupove.

Arizona je granična savezna država, što mu ide u prilog jer su republikanci stavili imigraciju i sigurnost granice s Meksikom u prvi plan. S druge će strane Harris pokušati osvojiti što više glasova Latinoamerikanaca, a oni čine oko 30 posto populacije ove savezne države. Na osnovi stavova Trumpa prema latinoameričkoj zajednici, jer je često povezuje s nelegalnom imigracijom, Biden je uspio osvojiti Arizonu 2020. godine, prekinuvši tako seriju republikanskih pobjeda koja je trajala od početka stoljeća.

Zanimljiv je i Wisconsin. Koliko je ova savezna država, vrijedna 10 elektora, važna za republikance, govori i to da je stranačka nacionalna konvencija održana u Milwaukeeju, najvećem gradu u Wisconsinu.

Razlog zbog kojeg je važna je 'plavi zid', odnosno grupa država, među kojima su Wisconsin i Michigan, u kojima su demokrati dominirali do 2016. godine u većoj ili manjoj mjeri.

Većina građana Wisconsina su bijelci iz radničke klase te su glasali u skladu s imidžom demokrata o stranci za 'obične' ljude. Ipak, sada je ta podrška izrazito upitna, iako je Biden uspio osvojiti ovu državu 2020. godine.

Ankete kažu da je u njoj u vodstvu Harris s oko 3,2 posto prednosti. Ovo je značajno jer se nalazi izvan statističke greške te može biti dobra vijest za demokrate, kojima će nužno trebati Wisconsin ako žele vratiti povjerenje glasača koji čine većinu građana SAD-a.

Tri ključne kampanje

Raspoloženje u swing državama može se promijeniti tijekom vremena zbog promjene demografskih i političkih trendova, piše The Guardian. Donedavno su se, naprimjer, Ohio i Florida smatrali swing državama, ali sada su poprilično republikanski nastrojene. Michigan se pak smatrao relativno čvrstim demokratskim uporištem sve dok ga Trump nije osvojio 2016. godine. Bidenova pobjeda 2020. godine ipak daje nadu Harris i demokratima da će osvojiti tih 15 glasova.

U sljedećih nekoliko mjeseci Trump i Harris većinu vremena provodit će u kampanji u tim državama, znajući da će njihovi glasači odrediti ishod izbora.

Zbog svega toga sve su glasnije kritike da se predsjednika određuje prema tome gdje netko živi.

Najmanje naseljene države, kao što su Sjeverna i Južna Dakota, te manje države poput Nove Engleske su 'prezastupljene' zbog traženog minimuma od tri elektorska glasa.

Elektorski glasovi se dodjeljuju svakoj državi prema broju stanovnika. Ali tada svaka od njih dobiva još dva koja će predstavljati njihova mjesta u Senatu - što znači da manje naseljene države dobivaju najmanje tri elektorska glasa, bez obzira na broj stanovnika. U međuvremenu, države s najviše ljudi - Kalifornija, Teksas i Florida – podzastupljene su u izborničkom kolegiju.

To znači da jedan elektor u Wyomingu predstavlja 195.000 ljudi, a u državi kao što je Teksas predstavlja 763.000 ljudi.

Ovo je postalo relevantnije u posljednje vrijeme jer se u posljednjih 20 godina povećao broj država osvojenih s razlikom većom od 15 posto.