Kolinda Grabar Kitarović trenutno osvaja 28,5 posto glasova, Zoran Milanović 24,8 posto, Miroslav Škoro 18,2 posto, a Mislav Kolakušić 8,6 posto glasova, po HRejtingu. Prema posljednjem CRO Demoskopu, predsjednica je na 30,2 posto, Milanović na 25,5 posto, Škoro na 19,2 posto, a Kolakušić na 9,3 posto podrške birača.

Crobarometar je prije mjesec dana pokazivao podršku predsjednici od 34,6 posto, Milanoviću 24,6 posto, Škori 18 posto, a Kolakušiću 6,4 posto. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li novi Crobarometar ovih dana potvrditi trend približavanja vodećih protukandidata.

Predsjednički mandat Kolinde Grabar Kitarović istječe 18. veljače 2020. godine, pa se prvi krug predsjedničkih izbora - s obzirom na to da se novi izbori moraju održati najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka predsjedničkog mandata - očekuje u tjednima oko Nove godine.

Izbore će raspisati Vlada, a kandidati će u roku od 12 dana priložiti Državnom izbornom povjerenstvu najmanje 10.000 potpisa birača, čime se utvrđuje pravovaljanost njihovih kandidatura. Potom, DIP će u roku od 48 sati objaviti listu kandidata, a dan objave te liste ujedno je službeni početak izborne promidžbe.

Neslužbena kampanja, međutim, traje već mjesecima. Ili, u slučaju predsjednice Grabar Kitarović, godinama.

'Teorija kaže da onog dana kad pobijediš na izborima, počinje kampanja za novi mandat. U političkoj komunikaciji bilo bi normalno da svatko tko drži do sebe unaprijed planira kampanje. Naravno da je važan i formalni datum, ali u slučaju predsjednice, mislim da ona jest u kampanji već gotovo pet godina', dijagnosticira dr. sc. Gordana Lesinger, profesorica na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Imajući u vidu dugogodišnju kampanju, kako protumačiti to što predsjednica stoji daleko lošije od njezinih prethodnika na Pantovčaku uoči izbora? Odgovarajući na to pitanje, prof. Lesinger napominje da hrvatska politička scena prije pet godina nije bila toliko rascjepkana kao što je danas.

'Neke današnje političke opcije nisu postojale prije pet godina, nisu svi tabori bili konsolidirani. To je čista matematika – u proporcionalnom broju tadašnjih parlamentarnih stranaka postojala je i statistička podrška, jednako tako proporcionalno broju današnjih parlamentarnih stranaka, uključujući europarlamentarne. Naravno da se to onda disperzira', kaže Lesinger.

Po pitanju predsjedničinih propusta i gafova, zbog čega joj za vratom dišu Milanović i Škoro, kaže da je činjenica da je Kolinda Grabar Kitarović u nekoliko navrata 'izašla iz kolosijeka institucije predsjednika', iako će se tek na izborima vidjeti kolike su skupine koje to kažnjavaju ili honoriraju.

Uspon Zorana Milanovića, do prije nekoliko mjeseci teško zamisliv, veže uz neočekivan uspjeh SDP-a na izborima za EU parlament.

'SDP je imao najbolju listu u povijesti te stranke i dobili su neočekivano velik broj mandata. To je psihološki utjecalo na njihove birače, oni su se konsolidirali te osjetili da mogu honorirati i Zorana Milanovića i na taj način vratiti SDP na nekakav tron u političkoj areni. To je normalan proces; Zoranu Milanoviću nije se dogodilo ništa posebno, već se samoj stranci dogodio uspjeh na izborima', napominje prof. Lesinger.

Miroslav Škoro, s druge strane, krenuo je 'solo' i prilično snažno, tražeći veće ovlasti predsjednika, da bi se posljednjih tjedana opet nekako sveo na zabavljača, pjevajući novinarima bećarac u vlastitom vinogradu.

'On jest krenuo udarno i normalno je da je iskoristio taj prazan prostor ne bi li pobrao što više medijske pozornosti dok se Milanović još nije promovirao kao predsjednički kandidat, a predsjednica je tada rekla da neće objaviti kandidaturu do proslave akcije Oluja. I posljednji njegov nastup je ciljan, bećarac je s porukom; možda se on, kako vi kažete, sveo na pjevača, ali on je i dalje predsjednički kandidat koji u ovom slučaju koristi svoje prirodno okruženje', napominje prof. Lesinger.

Mislava Kolakušića promatra u kontekstu nikad utabanog 'trećeg puta', a s obzirom na to da Živom zidu pada rejting, moguće je da će upravo ti protestni glasovi prijeći Kolakušiću. Od ozbiljnog kandidata koji je svoju kandidaturu najavio odmah poslije osvajanja europarlamentarnog mandata očekivalo bi se da je, osim na društvenim mrežama, prisutan u mainstream medijima, kaže Lesinger, dodajući da Kolakušić očigledno određuje to kojoj se ciljanoj grupi birača prvenstveno obraća.

Ankica Mamić: Zabrinjavajući trend po predsjednicu

Veteranka političke komunikacije u Hrvatskoj, Ankica Mamić, napominje da predsjednica ima razloga za zabrinutost.

'Trend je po nju svakako zabrinjavajući jer ona gubi na razlici odgađajući službenu objavu kampanje koja joj možda može donijeti pokoji postotak bude li njen launch dobar i artikuliran. Međutim, drugi krug joj nije siguran. Daleko smo mi još od toga da možemo reći da je drugi krug siguran bilo kome jer je troje najizglednijih kandidata zapravo dosta izjednačeno', ističe Mamić.

Za Miroslava Škoru kaže da je imao odličnu najavu kampanje, ali potom se 'vratio biti pjevač' i nije ni stupio u komunikaciju s građanima. S druge strane, smatra da su spotovi koje Škoro radi sa Željkom Pervanom izvrsni jer šalju subliminalnu poruku i pozicioniraju tog kandidata tamo gdje on želi biti, što će mu dosta pomoći. Šteta je, međutim, utoliko što je Škoro loš pred kamerom: 'Da nije toliko uštogljen, da malo bolje glumi, to bi bilo stvarno fantastično.'

Kod Zorana Milanovića zaredali su se nesretni događaji, no izbivanje iz javnosti ne šteti SDP-ovu kandidatu.

'On više nikog ne pridobiva. Za njega će glasati birači kojima su i Grabar Kitarović i Škoro previše desno, tako da je u njegovu slučaju kampanja manje važna. Naravno, ukoliko uđe u drugi krug, što bi trebao po svim istraživanjima, njegove će šanse rasti ili padati ovisno o tome tko će mu biti protukandidat', ocjenjuje Mamić, dodajući da je Milanović trenutno u vrlo teškim okolnostima i sigurno će birači imati razumijevanja za to.

Predsjednica pak 'iz sasvim nerazumljivih razloga radi gafove, kao da radi sama protiv sebe'.

'Ovo s boksanjem... Ne znam funkcionira li taj njezin stožer, odakle se vodi kampanja, ali netko bi stvarno trebao definirati koje su ciljane javnosti kojima se ona obraća i razmisliti kakve poruke treba slati iz pozicije državnice. Ona nije samo kandidatkinja. I sama je rekla da ne želi štetiti tome što je aktualna predsjednica pa zato odgađa kampanju, a sve što od nje vidimo u javnosti nema nikakve veze s državništvom, nego je trivijalno. To je contradictio in adiecto; govori da neće štetiti svojoj predsjedničkoj ulozi, a onda se skine u tajice i boksa', primjećuje stručnjakinja za komunikaciju.

Podsjeća da je i autoritarni ruski vožd Vladimir Putin isto to radio u kampanji, ali je njegov slučaj drugačiji utoliko što ga je trebalo prikazati u poluprivatnoj sferi, kao svojevrsno omekšavanje, uz poruku da nije samo diktator. Kod predsjednice Grabar Kitarović trebalo bi, upućuje Ankica Mamić, raditi obratno.

'Predsjednica je bila uspješna u triviji. Fantastično je iskoristila Svjetsko nogometno prvenstvo da 'izbrendira' i sebe i Hrvatsku. S obzirom na to da je žena, često se govorilo i o njezinu odijevanju i frizuri. Ima izgrađen taj dio imidža, ali o njezinim predsjedničkim potezima, o tome što je bilo državničko u njezinu mandatu - to nigdje nismo vidjeli. Njezina kampanja trebala bi biti vrlo ozbiljna i pokazati neke stvarne rezultate, pa i opravdanost postojanja Ureda predsjednika, što se u javnosti sve češće dovodi u pitanje', upozorava Mamić.

A tu je, naravno, i Mislav Kolakušić, kandidat koji 'živi' na društvenim mrežama. Posljednji put odjeknuo je u javnosti kao govornik na sjednici Europskog parlamenta, kada je upozorio da je u Hrvatskoj korupcija legalizirana zakonima.

'To je, po meni, bio jako loš nastup. Netko tko se kandidira za predsjednika države ogovara vlastitu državu u Europskom parlamentu; to sigurno može privući protestne birače kojima apsolutno ništa u Hrvatskoj nije dobro, a to i jesu njegovi birači', napominje Ankica Mamić.

Kolakušićeve šanse i utjecaj na ovim izborima ovisit će pak o tajmingu njegova pojavljivanja u javnosti.

'Ako se pokaže na vrijeme, mogao bi uzeti dio protestnih glasova koji su više lijevo. Teško da će bilo što oduzeti Škori, koji isto tako cilja na protestne glasove, ali s nešto drukčijim predznakom. Kolakušić bi, dakle, mogao uzeti glasove onih na lijevom spektru kojima je Milanović neprihvatljiv. Vidjeli smo da je pad Živog zida išao paralelno s rastom SDP-a, iako je tu sad i Škoro koji bi mogao privući desniji dio tih protestnih birača', zaključuje Mamić.