Bili smo u prilici isprobati demo The Last of Us, pa bi bio red da dojmove podijelimo i s vama, dragi čitatelji
Osnove zapleta već vjerojatno svi znaju, ali podsjetimo da se pojavila nova zaraza, opasne gljive siju svoje spore i naseljavaju se u mozak svakoga tko im se nađe na putu, te se tamo udomaćuju i razvijaju, sve dok dotične zaposjednute mozgove ne razgrade u tolikoj mjeri da njihovi vlasnici postaju poput zombija, a u kasnijim fazama zaraze pravih podivljalih zvijeri. Zadatak glavnog protagonista Joela je da sačuva bar malo ljudskosti u svojoj bližoj okolini i obrani, prvenstveno svoju štićenicu Ellie od hordi podivljalih gljivičasto inficiranih zvijeri i bandi koje im se nađu na putu. Za preživljavanje u dosadašnjim igrama survival horror žanra samo je bilo potrebno imati dobru pljucu, a zalihe metaka su nicale uokolo kao da ih je netko posadio i pognojio u prethodnoj sezoni sjetve. Ovdje ćete municiju nalaziti izuzetno rijetko i uglavnom ćete je potrošiti u prvom napadu panike. A panika je konstanta. Prvenstveno zbog toga što je atmosfera neprekidno napeta do krajnjih granica i tjera vas da strepite od nepoznanice koja vas čeka (ili ne) iza sljedećeg ugla.
Napetost je naglašena kvalitetom zvuka i savršenim prostorno-auditivnim mapiranjem. Naime, zvuk je složen tako da zaista možete odrediti odakle dolazi koji šum. Količina opcija za postavke zvuka je do sad neviđena na konzolama, a igre za PC koje bi se ovome mogle približiti vjerojatno bismo mogli nabrojiti na prste. Jedne ruke. Naime, predviđeni su preseti za sve moguće konfiguracije uređaja za zvučnu reprodukciju, od najobičnijih slušalica koje dobijete kao poklon u prašku za pranje rublja, preko loših televizora s tzv. pleh-muzikom, pa sve do ultra Hi-Fi 7.1 surround sustava, uz dodatak da mnoge opcije možete i posebno namještati. U početnim scenama demoa nalazite se pred derutnim neboderom u tmurno kišno popodne, a kapi odzvanjaju od obližnjih prevrnutih automobila, tako da vrlo lako samo slušanjem možete odrediti što vam se nalazi u okolini. Osim toga, posjedujete i opciju "gledanja sluhom" gdje pritiskom na tipku dobivate vizualno dočaravanje onog što čujete, tj. nešto kao "radarski pogled".
Da biste parirali zaraženim zvijerima, morat ćete skupljati sve što nađete na putu, od praznih boca, batina, vodovodnih cijevi, cigala, a čak ćete moći i pronaći kakav nož ili komad vatrenog oružja. Naravno, ovo potonje će najviše ovisiti o rijetkim zalihama municije, te ćete se ipak morati puno više oslanjati na priručna sredstva, koja ćete moći i pomalo "modificirati", recimo, lijepljenjem škara na vrh batine pomoću vodoinstalaterske samoljepive trake. Kako život i dalje ne bi bio lak, sva oružja se uporabom troše, tako da će vam se nakon jednog žešćeg okršaja cigle i gljivaste glave obje jednostavno razbiti na komadiće, te ćete morati tražiti novu, ciglu naravno, ne biste li, je li, još koji tren više, preživjeli. Budući da se neprijatelji ponašaju vrlo različito, ovisno o stupnju zaraženosti, morat ćete za svakog naći poseban pristup, a to se dodatno komplicira kad naletite na veće grupe različitih tipova, a uvijek treba imati na umu da je stealth pristup najkvalitetnija, ali i najdugotrajnija opcija... Od do sad viđenog, čuvenog i doživljenog, moramo ustvrditi da bi The Last of Us mogla postati najbolja survival horror igra svih vremena, a ne bi nas čudilo ni kad bi se našla na užim izborima za najbolju igru ove generacije ili makar u kategoriji za najbolju atmosferu. Cigla FTW!!!