Dok na Atlantiku još uvijek traje potraga za hrvatskim kapetanom Dinom Miškićem i šestoricom članova posade potonulog tegljača Bourbon Rhode, ključno pitanje zapravo jest - jesu li se prilikom havarije uspjeli ukrcati u splavi za spašavanje, kako su tvrdila trojica spašenih pomoraca s istog broda. Ukoliko doista jesu, šanse za njihovo preživljavanje znatno rastu
'Splavi su po svemu sudeći uredno testirane i imaju potrebne certifikate, stoga potragu treba dodatno intenzivirati', kazao je pomoćnik glavnog tajnika Sindikata pomoraca Hrvatske Vladimir Svalina.
Kako točno izgleda jedan od sadržaja svakog broda ključan za sigurnost njegove posade, za tportal je objasnio kapetan duge plovidbe Dragomir Mucić, nedavno umirovljeni Makaranin koji je nastavio biti aktivan u ovom sindikatu.
vezane vijesti
'One se zapravo nalaze u plastičnim cilindrima, samonapuhavajuće su, a izrađene su od materijala koji je po svojim kemijskim svojstvima sposoban izdržati izuzetno velika opterećenja. On zapravo služi kao dno, a boca s komprimiranim zrakom - koja se nalazi u njemu - prilikom aktiviranja napuhuje posloženu gumenu splav', objašnjava kapetan Mucić.
Broj splavi i njihov kapacitet ovise o vrsti svakog pojedinog broda te broju članova posade i putnika na njemu, a najčešće su one koje mogu primiti osam, deset ili dvanaest osoba. Sugovornik tportala pretpostavlja da se na Bourbon Rhodeu nalazilo njih četiri.
'Cilindri su morskim vezom pričvršćeni na brod i imaju jednostavan način otpuštanja hidrostatskom kukom, sposobni su izdržati pad u more s pedesetak metara, a za evakuaciju obično služe tobogani poput onih u avionima. Ukoliko se to i ne dogodi, kod potonuća broda već na dubini od četiri metra oni se automatski aktiviraju i izlaze na površinu. Ako su bile pravilo učvršćene, splavi su morale isplivati', objašnjava kapetan Mucić.
Dokumentom o internom inspekcijskom nalazu broda Bourbon Rhode iz svibnja ove godine, objavljenim u medijima proteklih dana, najveći dio opreme ovog broda ocijenjen je iznimno loše, pa tako i dio komunikacijske opreme koju posjeduje, kao i oprema potrebna za signalizaciju pozicije u slučaju nevolje. Mogao bi to biti razlog zašto nema nikakvog signala koji bi označio preživjelu posadu i njihovu točnu poziciju', napisao je glavni urednik portala Morski.hr Jurica Gašpar. Oprema za spašavanje također je bila loša, no neke stvari ocijenjene su dobrima - prsluci za spašavanje, splavi i pirotehnika.
Opremljene za mjesec dana, ali...
'U splavima treba postojati šatorska konstrukcija sa svjetlom za navigaciju, zatim signalne rakete, zaliha pitke vode i suhe hrane, pribor za ribolov i strujno sidro koje služi za usporavanje kretanja i udaljavanja od pozicije havarije. Zatim, ondje se trebaju nalaziti termoodijela, slična ronilačkim, za sprečavanje pothlađivanja, nožić i druga slična oprema, pojasevi, prsluci… Splavi su prilagođene tako da se na njima može provesti i do mjesec dana, no jasno da se radi o psihički i fizički teškoj situaciji, skučenom prostoru i velikoj izloženosti vjetru i drugim vremenskim prilikama. Ovisno o poklapanju sa strujama i smjeru vjetra, njihova pozicija do danas mogla se promijeniti i do tisuću milja', procjenjuje kapetan Mucić.
Pravila nalažu da se cilindri sa splavima provjeravaju svakih godinu dana: moraju se otvoriti i napuhati, mijenja se komprimirani zrak u boci za automatsku napuhavanje, kao i zaliha pitke vode i suhe hrane. Za svaku godišnju provjeru mora postojati certifikat za to ovlaštene tvrtke.
Činjenica da tri splavi s Bourbon Rhodea još nisu pronađene ulijeva veliku nadu u preživljavanje članova posade, a loše ocijenjeno stanje komunikacijske opreme broda može objasniti zasad neuspjelu potragu.
Što je bilo sa satelitskim odašiljačem?
'Splavi su u pravilu opremljene transponderom koji na radaru ostavlja mali svijetleći trag do udaljenosti od 48 milja, pa i više: što je transponder bliži, signal bi trebao biti jači i vidljiviji. Oni su opremljeni baterijama koje također prolaze redovitu godišnju provjeru i zamjenu', objašnjava kapetan Mucić.
I sam brod, kaže, morao bi biti opremljen EPIRB-om (Emergency Position Indicator Radio Beacon), satelitskim odašiljačem koji se prilikom potonuća odvaja od broda i dulje vrijeme šalje signal o svojoj poziciji obalnim postajama u okruženju. Od 1982. godine, otkad se vodi evidencija spašavanja, EPIRB je pomogao u spašavanju više od 30 tisuća osoba u gotovo deset tisuća nesretnih slučaja na moru. Prema podacima portala nautcat.com, samo u jednoj godini (2010.) sustav je pružio informacije za spašavanje 2388 osoba u 641 nesreći na moru.
