Tko je i zašto na tim uhidbenim nalozima, službeno je nemoguće doznati. Dok je Ministarstvo unutarnjih poslova u srpnju, kada su stigli prvi nalozi, potvrdilo kako je jedan adresiran na Josipa Perkovića, danas kažu kako takve podatke daje jedino Ministarstvo pravosuđa. Tamo nam pak kažu kako nije riječ o javnim podacima te kako nije u interesu istrage da osumnjičeni uopće znaju da su na nalozima.

Do podataka samo pak probali doći i preko Europske komisije. U službenom odgovoru tportalu sugerirali su da detalje o zahtjevima za izručenje temeljem sustava europskog uhidbenog naloga zatraže od hrvatskih vlasti. I tako u krug.

Tko su ljudi koje štiti lex Perković, koji, kako kaže premijer Milanović ,nikoga u Europi ne zanima? Bivši udbaši? 'Obični' kriminalci? Hrvatski branitelji, kako je Milanović prije ljeta sugerirao da bi ograničenje europskog uhidbenog naloga štitilo upravo njih?

Njemačka policija tjeralicu za Josipom Perkovićem krajem 2012. maknula je sa svojih stranica, da bi pet dana prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju osvanula nova. U njoj se spominje samo famozni Perković, alias Tomo Novaković. Drugih osoba koje su se ranije spominjale u slučaju Đurekovića na stanicama njemačke i bavarske policije nema.

Godine 2009., ipak druga situacija. Tjeralica je bila raspisana na još šest osoba osim Perkovića. Tu se našao Zdravko Mustač, nekadašnji šef Službe državne sigurnosti bivše Jugoslavije te Ivan Lasić Gorankić, nekadašnji šef protuemigrantskog odjela u mostarskoj pa u saveznoj Udbi, koji je uhićen 2009. pa uskoro pušten. Na popisu je bila i riječka udbaška četvorka: Boris Brnelić, Bruno Smokvina, Ivan Cetinić i i Marin Modrić

Mustač danas mirno živi u okolici Zagreba te ga više nitko ni ne spominje. Naime, on je hijerarhijski bio znatno iznad Perkovića, no njegov utjecaj u neovisnoj Hrvatskoj znatno je slabiji od Perkovićeva. Usto, u optužnici je Perković izravno umiješan u Đurekovićevo ubojstvo, a Mustač ne.

Za riječkom je četvorkom tjeralica povučena, a dvojica od njih u međuvremenu su i preminula.