Naime, povijest seže u 2012. godini kada je Agencija za ruralni razvoj Istarske županije preuzela vođenje vodnjanske uljare. U poslovanju ne bi bilo ništa sporno da vlasnici iste, među kojima je i tadašnji djelatnik Županije, nisu iz cijelog slučaja izašli bogatiji za gotovo pet milijuna kuna. Istarska županija, pod tadašnjim vodstvom Ivana Jakovčića preuzela je obaveze AZZRI-a koje su iznosile više od 13 milijuna kuna pod izgovorom da je riječ o maslinarstvu i razvoju istog a na štetu poreznih obveznika, odnosno svih nas.

O cijelom slučaju upitali smo i tadašnjeg prvog čovjeka Županije, Ivana Jakovčića koji kaže da su očekivani ovakvi potezi pojedinaca koji prije svakih izbora traže afere i nepravilnosti tamo gdje ih, po njemu, nema:

‘Ne mogu se oteti dojmu da se kao i uvijek radi o najobičnijoj kampanji protiv ljudi koji su kreirali dobrobit Istre pogotovo na području poljoprivrede i naravno da je to nešto što se želi zacrniti, pocrniti, potamniti. Mi imamo danas najbolja svjetska maslinova ulja, imamo najbolja vina u Hrvatskoj. To je veliki uspjeh i politike koju sam ja radio, prema tome ja se ne mogu oteti dojmu da se u suštini samo radi o tome’, rekao je Jakovčić.

Zašto se županija uopće odlučila na kupnju? Skupina maslinara 2008. ulaže oko milijun eura u uljaru. Zbog lošeg uroda i rasta 'švicarca' - ne mogu vraćati kredite. Spas donosi županijski pravni savjetnik Dario Mezulić koji potkraj 2010. postaje suvlasnik tvrtke.

Županija zatvara kredit a Mezulić i četiri maslinara dijele nekoliko milijuna kuna zarade. Na pitanje nije li nedopustivo da županija spašava propalu uljaru i dodatno nagrađuje neuspješne vlasnike pročelnik Antolović kaže: ‘U kontekstu promatrača može se to tako gledati.’

U cijelu aferu ponovno je uključena i Hrvatska banka za obnovu i razvoj. Postoje ozbiljne sumnje da je, poput onog tvrtki Facta Vera u vlasništvu obitelji Branka Šegona, HBOR i ovaj kredit odobrio mimo kriterija. Kako piše HRT, ovaj kredit još je jedan dokaz da državna banka, umjesto za poticanje proizvodnje, državne potpore koristi za spašavanje propalih tvrtki povezanih s državnim dužnosnicima.

Međutim, istarski krak ove priče još je gori. Županijska investicija od 13 milijuna kuna za propalu uljaru, i to bez natječaja, bila je sporna i revizorima. Županija je trebala izraditi analizu isplativosti nabave pogona uljare pod navedenim uvjetima, odnosno utvrditi je li kupovina povoljnija u odnosu na izgradnju ili zakup,a što nije učinjeno:

‘Dobro da je HBOR kreditirao Azri jer je to povoljniji kredit nego od poslovne banke, i meni je potpuno jasno da ima ljudi koji su ljubomorni na naše uspjehe, neka rade što žele, uvjeren sam da Istra prepoznaje istinu i da će definitivno ostati vjerna politici koja joj je pokazala pogotovo uspjeh na području poljoprivrede’, rekao je tadašnji župan Ivan Jakovčić, odgovor smo potražili i od županijskog pročelnika za poljoprivredu Milana Antolovića koji danas nije bio dostupan.

Sad već bivša politička stranka Ladonja, ukazivala je još 2012. godine na nepravilnosti no tada u Županijskoj skupštini nije bilo sluha za ovim problemom.

‘2012. godine imali smo mi to na županijskoj skupštini u tom trenutku mi smo rekli da je to prvenstveno, gledali smo to više kroz prizmu sukoba interesa, gdje županija ubiti javnim novcem ulazi u ajmo reći jedan biznis gdje se stavlja na tržište svojstvenim uljarama u Istri gdje su znači ljudi bili i pod kreditima i ušli u nekakav posao više po modelu samozapošljavanja’, rekao je tadašnji županijski vijećnik Ladonje Ivo Uccio Miletić a na pitanje kako danas, dvije godine kasnije, gleda na ovu aferu, Miletić kaže:

‘Kako gledam danas na to? Ma ništa ne gledam, ne gledam nikako posebno. To su stvari koje će sad polako, neke stvari izlaziti van. Koliko nam vrijeme dozvoljava pratimo i gledamo. Okrenuti smo svojim životima, svojim biznisom, svojim poslom, nažalost na kraju će opet građanin bit taj koji će ispaštati u najvećem djelu’, izjavio je Miletić.