Dječak se požalio na bol u koljenu još na aerodromu u Dublinu, a koljeno je prilično nateklo već na letu za Hrvatsku. Iduće jutro odlučili su potražiti liječničku pomoć te su oboružani strpljenjem, navikli na duga čekanja s djecom u Irskoj, otišli u šibensku bolnicu.

'Dogodilo se nešto šokantno. Nismo uopće čekali. Stigli smo u novo bolničko krilo, u besprijekorno čistu Hitnu', piše McWilliams za današnji Independent, dodajući da je hrvatski BDP dvostruko manji od irskog, uz otprilike jednak broj stanovnika.

Bilo je mnogo pacijenata, ali i pet medicinskih sestara, od kojih je jedna govorila engleski. Ona se prihvatila papirologije, rekla im da ne brinu, dopremila invalidska kolica i poslala ih liječniku koji je dijagnosticirao infekciju i predložio hitnu operaciju. Procijenio je da u koljenu ima oko dvije litre tekućine koju treba izvaditi. Kad je čuo da je dječak jeo prije dolaska u bolnicu, odgodio je operaciju za pet sati kako bi osigurao puno djelovanje anestetika. Vrijeme operacije zakazano je 10 minuta po ulasku u bolnicu.

Za svaki slučaj, predložio je rendgensko snimanje i ultrazvuk koljena, što je odmah i napravljeno.

'Ako vam se čini da smo tamo bili samo mi, varate se. Bila je velika gužva, a medicinske sestre i liječnici objasnili su nam su tada imaju najviše posla, jer se lokalnom stanovništvu pridruže turisti. Šalili su se da će pijani turisti prije završiti u bolnici nego lokalni ljudi. Na rendgen smo čekali 16 minuta', precizirao je McWilliams.

Nakon 10-ak minuta, pojavio se radiolog sa snimkom i ustvrdio da nema nikakve druge štete po koljeno, ali da je operacija nužna. Na savršenom engleskom ispričao je da se mislio preseliti u Irsku jer mu je kolega otišao u Limerick gdje prima 'dobar novac'. Prošetao se s nama govoreći o Svjetskom nogometnom prvenstvu, o tome kako je Hrvatska bila užasna i kako sad trebamo napraviti krvne pretrage, koje su također odmah napravljene, piše McWilliams i nastavlja:

U bolnici smo proveli oko 40 minuta, a već smo vidjeli tri medicinske sestre, tri liječnika, rendgenske snimke i ultrazvuk, krvnu pretragu te dobili ležaj. Medicinska sestra pitala nas je za 'plavu EU kartu' za pokrivanje troškova operacije. Nismo je imali (tipično) pa je rekla da će EU putovnica biti dovoljna.

Ni u kojem trenutku nisu pitali novac. Uskoro smo bili na dječjem odjelu, u sobi s velikim TV prijemnikom. Sestre su bile iznimno ljubazne i najavile da će doći liječnik koji će operirati dječaka.

Prije nego što smo se snašli, stigao je i pitao nas tko je bio bolji, Messi ili Neymar? Sjedeći na krevetu, objasnio je 12-godišnjaku točno što će učiniti, zašto i koliko će trajati. Dok je govorio, sestra je pripremila dječaka za intravenozni anestetik govoreći kako je maštala o tome da posjeti Irsku, ali će joj se to teško ostvariti s hrvatskom plaćom. Liječnik je rekao da je obožavatelj Poguesa i da je Shane MacGowan genijalan. Potom su mi ponudili ručak. Nekoliko minuta kasnije, papirologija je bila gotova. Trebalo im je roditeljsko dopuštenje za operaciju pa su nazvali Dublin i mailom poslali formulare. Operacija je zakazana za 16 sati pa su nam rekli da gledamo tenis na Wimbledonu.

Došla je anesteziologinja, objasnila što će napraviti, pa opet liječnik, uvjeravao nas da ne brinemo. U 16 sati već su operirali.

Dječak je ostao u bolnici pet noći; mogli smo ga posjećivati u svako doba. Sutra u osam ujutro vratit će se na vađenje šavova. Cijelo iskustvo bilo je jednostavno, izravno, ugodno i nevjerojatno učinkovito. Nije bilo čekanja, nikakve naknade, a dječak će do petka plivati u moru.

'Nemam pojma zašto je sve bilo tako dobro. Možda smo jednostavno imali sreću. No vodio sam djecu u irske bolnice i čekao satima na dva šava. Ova hrvatska epizoda bila je potpuno drukčije iskustvo u bolnici, koja si ne može priuštiti ni brendirane lijekove. Ne razumijem kako bolnice funkcioniraju, zašto su naše zakrčene i zašto irski pacijenti moraju čekati satima. No jasno je da tako ne mora biti. Upravo sam vidio, u državi s dvostruko manjim prihodima po glavi stanovnika od Irske, iskustvo pacijenta iz jedne sasvim drukčije lige. Čovjek se mora zapitati zašto je to tako', zaključio je McWilliams.