Najčitaniji irski dnevnik The Irish Times objavio je nedavno da je zamjenik irskog premijera i ministar obrane Simon Harris zatražio detaljne troškove i rokove za nabavu flote od najmanje osam borbenih zrakoplova, ali s preferiranim ciljem od ukupno 12 do 14 letjelica. Dnevnik je prenio da bi kupnja borbenih aviona, za koju se procjenjuje da će stajati između 60 i 100 milijuna eura godišnje, u sljedećih 20 do 25 godina mogla dovesti do ukupne cijene od 2,5 milijardi eura.

Prema planu irskog ministarstva obrane, početna obuka pilota i tehničkog osoblja odvijala bi se u inozemstvu, najvjerojatnije u državi od koje bi se nabavili avioni. Plan je i da se oni stacioniraju u dablinskoj zračnoj luci Shannon zbog njezine duge uzletno-sletne staze i blizine zapadnih prilaza Irskoj, do kojih posljednjih godina učestalo dolaze ruske zrakoplovne skupine.

Odluka irskog ministarstva obrane temelji se na obavezi države da do 2022. instalira primarni nadzorni radarski sustav, što je sposobnost koju nikada prije nije imala. Irski Zračni zbor, odnosno zrakoplovna komponenta irske vojske, nema primarni radar za otkrivanje letjelica u svojem zračnom prostoru koji isključe transpondere, poput otetih zrakoplova ili upada ruskih izviđačkih aviona.

Radarski sustav, za koji se očekuje da će stajati oko 300 milijuna eura, imat će domet detekcije od najmanje 370 kilometara i djelovat će s najmanje tri strateške lokacije. Trebao bi biti potpuno operativan do 2028., a omogućit će Irskoj da prati sumnjive letjelice u svom suverenom zračnom prostoru. Zajedno, ovi koraci imaju cilj omogućiti prvu potpuno neovisnu irsku sposobnost nadzora zračnog prometa u više od 25 godina.

Tajni sporazum s RAF-om

Irska ima ratno zrakoplovstvo od 1922. godine, kada je osnovana Zračna služba nacionalne vojske. Postupno je opremana avionima Kraljevskih zračnih snaga Ujedinjenog Kraljevstva (RAF), a od prve godine osnutka imala je ukupno 10 aviona, od čega šest lovaca Bristol F2B i četiri lovca Martinsyde F.4. Nakon reorganizacije Nacionalne vojske na kraju građanskog rata ogranak je preimenovan u Zračni zbor irske vojske, a on je za vrijeme Drugoga svjetskog rata, tijekom kojeg je ta država zadržala neutralnost, upravljao sa 17 britanskih lovaca Hawker Hurricane isporučenih iz RAF-ovih zaliha.

Doba mlažnjaka za Irsku nastupilo je 1956., kada je nabavila šest lovaca De Havilland Vampire T.55. Njih je pak 1976. godine zamijenilo šest trenažnih mlažnjaka Fouga CM-170-2 Super Magister francuske proizvodnje. Četiri rabljena Magistera nabavljena su od Austrije, a dva preostala aviona bila su izvorno namijenjena ratnom zrakoplovstvu Katange, ali su zaplijenjena tijekom krize u Kongu i nikada nisu stigla do te kratkovječne samostalne države.

Svih šest aviona primarno je korišteno za zadaće lakih udara i trenaže, a četiri od njih činila su i akrobatsku skupinu Silver Swallows irskog Zračnog zbora, sve do povlačenja iz upotrebe krajem 1990-ih godina. Uz Magistere, Irska je nabavila razne helikoptere te transportne i višenamjenske avione, među kojima su bili poslovni mlažnjak BAe 125 te osam Cessni 172 za izviđanje, komunikaciju i patroliranje.

Valja naglasiti da Irska održava politiku vojne neutralnosti. Iako je članica NATO-va programa Partnerstvo za mir, nije nastojala postati njegovom punopravnom članicom. Budući da nema borbenih aviona koji bi štitili njezin zračni prostor, Irska se u tom pogledu oslanja na članicu NATO-a i najbližeg susjeda, Ujedinjeno Kraljevstvo. Sporazum s britanskim RAF-om neka je vrsta javne tajne, a službena je politika takva da premijer ne komentira taj aranžman. Međutim sporazum se preselio u javnu sferu 2023., kada je Sinn Fein, glavna oporbena stranka u Irskoj, zahtijevao više transparentnosti i detalja o njemu.

On je potpisan još 1952., a omogućuje RAF-ovim Typhoonima da presreću sve zračne prijetnje iznad Smaragdnog Otoka. Ako aranžman protuzračne obrane i postoji, tvrde iz irske vlade, on ne ispunjava definiciju međunarodnog sporazuma i stoga nije podložan nadzoru parlamenta, no zbog mnogih nejasnoća o njemu još uvijek raspravlja Visoki sud u Dublinu.

Puna predanost u izazovnoj tranziciji

Britanski Typhooni s bazom u Lossiemouthu koriste se za air policing jer irski trenažni Pilatusi PC-9M, opremljeni s dvije strojnice i kapsulama koje mogu ispaliti do 14 raketa kratkog dometa, nisu primjereni za efikasne misije odvraćanja uljeza. Uz to, Pilatusova ograničena brzina, domet i izdržljivost čine ga posebno neprikladnim za presretanja s obzirom na položaj Irske i veliku ekskluzivnu ekonomsku zonu u sjevernom Atlantiku.

Istog mjeseca u kojem je Rusija otvoreno napala Ukrajinu, Irska se obvezala nabaviti radar i protuzračni raketni sustav koji bi trebao pružati sposobnost protuzračne obrane na razini usporedivoj sa zemljama slične veličine u Europi. No zbog sve većih trenja unutar NATO-a na relaciji Washington-Bruxelles, kao i neizvjesne budućnosti samog vojnog saveza, odlučila je nabaviti i svoje prve borbene mlažnjake nakon gotovo pola stoljeća.

Analitičari ocjenjuju kako odluka Irske da uloži u efikasnu protuzračnu obranu neće biti laka tranzicija. Iako je Dublin predan povećanju potrošnje za obranu, prelazak na mlazne lovce stoji više od same cijene aviona jer u završni račun treba dodati nabavu dodatne opreme, naoružanja, ali i stavke poput obuke i održavanja. Malo je vjerojatno da će Irska baciti oko na najskuplje borbene avione poput američkog F-35 ili Eurofighter Typhoona, proizvodi europskog konzorcija, jer Zračni zbor ne planira letjeti u borbenim zonama, ali treba pristupačnu letjelicu sposobnu na nadzor, patroliranje i presretanje u svom zračnom prostoru. Kao jedna od opcija nameće se i nabava rabljenih, ali dovoljno suvremenih borbenih aviona.

Jedan od mlažnjaka koji je nekoliko puta predlagan u prošlosti je švedski JAS 39 Gripen jer je jeftiniji od Eurofightera ili francuskog Rafalea, ali kao lovac generacije 4,5 uključuje mnoge moderne funkcije koje bi bile potrebne u ulozi presretača. Također ima niske zahtjeve za održavanje i koristi kratke uzletno-sletne piste. Međutim najnovija Gripenova inačica E, s većim dometom i naoružanjem, stoji najmanje 90 milijuna dolara.

Kao mogućnost nudi se i korejski FA-50 Golden Eagle, a on je upola jeftiniji, ali nema sve borbene mogućnosti Gripena pa se koristi kao napredni trenažer i prijelazno sredstvo do moćnijih borbenih aviona. Ipak, njegova najveća brzina od 1,5 maha omogućila bi sustizanje ruskih izviđača i bombardera koji se često nađu u sjevernom Atlantiku. Opcija je i rabljeni F-16 te bi se mogao nabaviti od nekih europskih država, ali uz prethodnu dozvolu Washingtona. Kao lovac četvrte generacije, F-16 postiže brzine veće od dva maha i ima dovoljan domet da pokrije cijeli irski zračni prostor. Stručnjaci zaključuju da će proći neko vrijeme prije irskog izbora budućeg lovca, a nakon toga slijedi mu dug put do stupanja u službu.