Po mišljenju vodećih demokratskih političara i dobrog dijela javnosti, ugrožena je sama bit liberalne Amerike. 'Ovo nije normalan sud', rekao je predsjednik Joe Biden nakon što je Vrhovni sud srušio politiku 'afirmativne akcije', zapravo pozitivne diskriminacije po kojoj su rasne manjine - uglavnom crnci i latinoamerički studenti - mogli ostvariti određenu prednost pri upisu na fakultete.

'Diskriminacija i dalje postoji u Americi', konstatirao je Biden, dodajući da je sud izgubio doticaj s temeljnim vrijednostima zemlje. I ne samo to: pojavila se bojazan da bi ovakva presuda u konačnici mogla pokrenuti novi val segregacije, ohrabrujući bijele supermaciste u konzervativnim saveznim državama.

Upravo zahvaljujući programu afirmativne akcije, bivši američki predsjednik Barack Obama i njegova supruga Michelle dobili su priliku studirati na prestižnom Sveučilištu Harvard. 'Kao ni druge politike, afirmativna akcija nije bila savršena. Ali omogućila je generacijama studenata poput Michelle i mene da se dokažu', poručio je Obama. Dan poslije ukidanja pozitivne diskriminacije Vrhovni sud blokirao je provedbu Bidenova predizbornog obećanja o oprostu dijela studentskih kredita, teškog 430 milijardi dolara. Bilo je planirano da se oprosti do 10.000 dolara studentskog duga onima koji zarađuju manje od 125.000 dolara godišnje i do 20.000 dolara za dobitnike stipendije Pell za studente iz obitelji s nižim primanjima. Za oprost se prijavilo 26 milijuna Amerikanaca, no republikanci to vide kao nepravednu pogodnost za visokoobrazovane.

Istog dana Vrhovni sud zadao je udarac i LGBTQ pravima, stajući na stranu kršćanske web dizajnerice Lorie Smith iz Colorada koja je iz vjerskih razloga odbila izraditi web stranice za proslavu istospolnog vjenčanja. Liberalna sutkinja Sonia Sotomayor rekla je da će ta odluka potkopati jednak pristup svih Amerikanaca javnom tržištu.

'Danas je tužan dan za američko ustavno pravo i živote LGBT osoba', napisala je, dodajući da će neposredan učinak odluke biti stigmatiziranje homoseksualnih ljudi kao građana drugog reda, što je 'daleko veća šteta od uskraćivanja neke usluge'. Izv. prof. dr. sc. Đana Luša, prodekanica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, napominje za tportal da su različitost, ravnopravnost i inkluziju promovirale kompanije koje su nastojale diversificirati svoje zaposlene i nakon rasnih nereda potaknutih ubojstvom Georgea Floyda 2020. Sve više poslodavaca obećalo je prioritiziranje inicijativa različitosti u zapošljavanju.

'Želja ovih desničarskih grupa je da eliminiraju korištenje rase u institucionalnom donošenju odluka. Afirmativna akcija u visokom obrazovanju nije glavni događaj za rasnu jednakost u Americi; glavni je radno mjesto, to je ono što bi desničari mogli sljedeće dovesti u pitanje, a ekonomske i socijalne posljedice mogle bi biti mnogo veće', napominje Luša.

Nakon napada na Kongres, smatra, Republikanskoj stranci potrebno je resetiranje ako ne želi da se uz nju vežu prosvjedi, ekstremna polarizacija, bjelački nacionalizam i antidemokratske poruke pristaša Donalda Trumpa, bivšeg predsjednika u utrci za novi mandat u Bijeloj kući.

'Stranka nije prosperirala pod Trumpovim vodstvom, doživjela je poraze ili razočaranja na izborima 2018., 2020. i nedavno 2022. Moglo bi se reći da je Trump podredio stranku sebi, ne predstavljajući stranačkog vođu, već vođu pokreta MAGA unutar stranke', kaže Luša, upućujući na to da predsjednici trebaju stranku kako bi mogli sudjelovati u kampanjama i graditi podršku, a stranke trebaju predsjednike koji bi održavali njihove političke ciljeve i držali ih na vlasti. Međutim Trump je svojim djelovanjem uvelike izmijenio takvo stanje stvari. Naime ignorirao je potrebe stranke u izbornom i zakonodavnom smislu kako bi izgradio svoj pokret MAGA unutar nje.

'Uspio je uzdignuti svoje pristaše i izgurati disidente, čime je kao nijedan predsjednik do sada preoblikovao svoju stranku od vrha do dna, što se očitovalo i prilikom imenovanja sudaca Vrhovnog suda koji će krojiti američko društvo prema njegovim aršinima', konstatira Luša. Primjećuje da je u svojoj već trećoj utrci za predsjednika Trump više fokusiran na negativno, odnosno na to kako se osvetiti protivnicima u odnosu na konkretne politike, čime ne pridonosi izgradnji široke koalicije kako bi ostvario izbornu prednost. Potrebno je, dodaje, spomenuti i snažne Trumpove veze s nasilnim snagama krajnje desnice, poput Proud Boysa, grupama od kojih su neke iznimno važne za Republikansku stranku zbog financiranja, prenošenja njihovih poruka i okupljanja masa.

'Elementi pokreta MAGA koji su bliski Trumpu i oblikuju agendu Republikanske stranke su neprijateljski nastrojeni prema pluralističkoj politici i nisu miroljubivi u svojim taktikama. Republikanska stranka pati od svojevrsnog Štokholmskog sindroma u odnosu na Trumpa, čovjeka koji je mijenja i drži taocem zadnjih sedam godina. Međutim njezini problemi nadilaze Trumpa i njegove ekstremističke politike; naime stranka se previše oslanja na ekstremiste u svojoj bazi koje je sama iznjedrila i oblikovala. Evidentni su snažni procijepi u američkom društvu, a Trump predstavlja narativ onih političara koji smatraju da ako demokracija ne ostvari ono što žele, u tom slučaju nije dobra', analizira Luša.

Ističe da u SAD-u već cijelo jedno desetljeće dolazi do pada političkih i građanskih prava, što se ubrzalo u Trumpovu mandatu. Ujedno je došlo do opasne polarizacije. U mnogim slučajevima sljedeći korak nakon takve polarizacije je ili izborna autokracija ili demokratski kolaps, na koji ukazuju kritičari nedavnih odluka Vrhovnog suda.

'Moglo bi doći do porasta rasizma i nasilja, omogućavanja djelovanja nasilnim bjelačkim supremacističkim organizacijama, plasiranja dehumanizirajuće retorike i teorija zavjere o tome da bijelci gube svoj status te povećanja broja napada na imigrante. Mogle bi se produbiti i razlike među saveznim državama koje će sve više izazivati federalnu vladu, nastojeći je ograničiti, ali i doći do povećanja fokusa na sudove na razini saveznih država. Ako Trump pobijedi, moglo bi doći i do rasta nasilja na ljevici, međutim najopasnija za američko društvo je mogućnost pojave prijetnje temeljima same republike, na što je nedavno upozorio Biden', napominje Luša.

U tom ozračju, kaže, svjedočimo presudama Vrhovnog suda kojima se dovode u pitanje prava rasnih i seksualnih manjina, pravo na pobačaj, zabrana posjedovanja, nošenja i korištenja oružja te opraštanje studentskih dugova. Desničarska supervećina koju je kreirao Trump izborom sudaca Vrhovnog suda inicirala je radikalnu promjenu dijelova američkog javnog života, uključujući dovođenje u pitanje LGBTQ+ prava. Nakon prošlogodišnje zabrane prava na pobačaj, sada je šestero desničarskih sudaca, a troje od njih odabrao je Trump, zabranilo afirmativnu akciju na Harvardu i Sveučilištu Sjeverna Karolina, što bi moglo imati utjecaj na gotovo sve selektivne visokoškolske institucije, ali i mnogo šire, na politiku zapošljavanja. Vrhovni sud pokazao je da je spreman daleko ići mijenjajući društvene norme, upozorava Luša.

Dodaje da presuda o ukidanju afirmativne akcije nije samo odbacila dugogodišnji presedan, ona naime negira i stav javnosti te dramatično utječe na živote milijuna Amerikanaca, od kojih 61 posto podupire pravo na pobačaj, 62 posto oprost studentskih zajmova, a afirmativna akcija uživa potporu 63 posto Amerikanaca.

'Spomenuti podaci indiciraju to da je sudbena grana vlasti postala neovisna od upliva javnog mnijenja, što bi moglo rezultirati erodiranjem demokracije', kaže, podsjećajući da većina saveznih država SAD-a bira suce izravnim demokratskim izborima, čime se ukazuje na to da predstavnici sudbene vlasti odgovaraju direktno narodu, čime bi se zbog krucijalne uloge u složenom sustavu kontrole i ravnoteže tri glavne grane vlasti trebao voditi i Vrhovni sud - unatoč činjenici da imenovanja sudaca Vrhovnog suda pripadaju pod ovlasti predsjednika.

'Sama po sebi, odluka o ukidanju afirmativne akcije ne ograničava poslodavce u traženju i poštivanju različitosti na radnom mjestu, do porasta čega je došlo posebice nakon rasnih nemira i ubojstva Georgea Floyda. Međutim logika presude Vrhovnog suda o prijemu na sveučilišta može predstavljati prijetnju nekim od programa koji su adresirali diskriminaciju u određenom sektoru ili industriji, upravo potencirajući diskriminatorne učinke takvih programa', navodi Luša, ističući da je uključivanje rase kao jednog od mnogih faktora kod prijema način da se osigura ulazak talentiranih kvalificiranih studenata na vodeća sveučilišta i da ih se učini dostupnima za radna mjesta: 'Afirmativna akcija dala je priliku onima povijesno isključenim iz sustava zbog rase, etniciteta, prihoda ili identiteta.'

Borba između američke prošlosti i budućnosti

A može li se dogoditi da neke savezne države odbiju provoditi pojedine odluke Vrhovnog suda, osobito ako na svojoj strani imaju izvršnu vlast, kako u Washingtonu, tako i u vlastitim prijestolnicama? Dok konzervativci putem sudova kroje Ameriku kakvu su dugo sanjali, što demokratima ostaje na raspolaganju?

Posljednjih godina, odgovara Luša, povećan je ionako snažan utjecaj visokih sudova u SAD-u, posebice nakon Trumpova imenovanja troje sudaca Vrhovnog suda. Vrhovni sud naime žuri ukinuti uspostavljene presedane u što kraćem roku putem proceduralnih stranputica i koristeći svoju moć da bi preokrenuo presude nižih sudova te blokirao vladine akcije. Nastoji poticati agresivniji konzervativni pravac u nekoliko područja, izazivajući skepticizam prema moći federalnih agencija, odnosno upuštajući se u rat protiv administrativne države, navodi Luša.

'U tom kontekstu Vrhovni sud svojim presudama dolazi u koliziju sa snagama koje reflektiraju promjene u podijeljenoj Americi, svrstavajući se uglavnom uz ono što je ona nekada bila - dominantno bjelačka, kršćanska i ruralna nacija. Na taj način republikanska supervećina nastoji vratiti državu u vrijeme u kojem je konzervativna kršćanska bjelačka hijerarhija predstavljala i kreirala kulturne i društvene norme. Politička zapaljivost ovakve situacije ogleda se u činjenici doživotnog biranja sudaca Vrhovnog suda, njihovog odražavanja politike prijašnje predsjedničke administracije te sistematskog nadmetanja i blokiranja agende aktualne administracije. Istovremeno se sve spomenuto prelijeva u borbu između američke prošlosti i budućnosti, što pokazuju brojke o konzervativnoj većini u krajevima najmanje podložnim promjenama, čiju većinu čini bjelačko stanovništvo koje ima najmanji upliv imigranata, najmanje fakultetskih diploma i najviše se oslanja na industrije 20. stoljeća', konstatira Luša.

Zaključuje da je u temeljima američke reprezentativne demokracije utkana moć Vrhovnog suda da interpretira Ustav i donosi zakone u ime ljudi, a koju je preuzeo od izbornih grana vlasti.

'U posljednjih 25 godina sud je koristio tu ulogu zadnjeg interpretatora Ustava, iako na to nema pravo. Mnogi su se liberali stoga fokusirali na zagovaranje povećanja broja sudaca te na ograničavanje njihovog mandata. Međutim postoji i treći način koji se ogleda u moći Kongresa do određuje oblike priziva koji dolaze pred Vrhovni sud. Tako primjerice Kongres može donijeti zakon kojim onemogućuje da pitanja poput pobačaja, afirmativne akcije, financiranja kampanja, prava na nošenje oružja i biračkih prava dolaze do Vrhovnog suda. Kongres i izvršna vlast mogu osporiti neutemeljene tvrdnje Vrhovnog suda o nadmoći, ostvariti svoje jednake uloge u tumačenju Ustava i poništiti neke njegove odluke donošenjem novih zakona. Stoga nije prekasno da se 'duh pravosudne nadmoći vrati u bocu' te da se kreiranje politike i provedba Ustava vrate američkom narodu i njegovim izabranim predstavnicima', smatra Luša.