KUJUNDŽIĆ OTKRIVA

Istina o mojoj 'šetnji' s Josipovićem u Koloni sjećanja

19.11.2014 u 13:07

Bionic
Reading

'Mediji su jučer donijeli naslove o zajedničkoj 'šetnji' Milana Kujundžića i Ive Josipovića u Koloni sjećanja, a slično je objavljeno i na Twitteru predsjednika na odlasku. Javljam se danas, jer sam rekao da na taj dan ne smije biti nikakvih dnevnopolitičkih poruka. Naravno da to nije bila nikakva 'šetnja'', kazao je Milan Kujundžića u objavi koja je osvanula na stranicama stranke Hrvatska zora

Kaže da 'ništa nije prirodnije nego civilizirani pozdrav pri susretu između dva protukandidata na predstojećim predsjedničkim izborima'. 'Jer, ja Ivu Josipovića namjeravam pobijediti podrškom svojeg hrvatskog naroda na demokratskim izborima, a ne na ulici! A ponajmanje ću bježati od njega kad ga sretnem, bilo to u prolazu ili na sučeljavanju. Zapravo, jedva čekam da se to dogodi pred očima cijele hrvatske javnosti i da mu kažem sve što ga spada', kaže.

Kaže da je uglavnom on govorio pri tom susretu te da mu je rekao da mu je drago da ga vidi u Koloni sjećanja u Vukovaru, ali i da mu je ponovio i ono što mu je rekao kad su se prije nekoliko dana slučajno sreli na Mirogoju.


'Gospodine predsjedniče, drago mi je da Vas vidim, međutim, puno bi mi draže bilo da konačno skupite hrabrosti i počnete sa mnom na demokratski način razgovarati pred hrvatskim narodom, posebno preko medija. Hrvatskom narodu je teško, ne može više gledati skrivanje iza paravana namještenih medijskih priopćenja, žele uživo vidjeti tko je tko i što tko od nas dvojice može dati za spas ovog naroda i ove države. Molim Vas, nemojte bježati, nemojte se bojati, prestanite skrivati od svojeg naroda kad će biti datum izbora. Narod će presuditi i neka izabere boljega.'

'Na to je on odgovorio Hoće, hoće, bit će...', i žurno se udaljio praćen svojom svitom, kako bi sa začelja izbio na čelo kolone', prepričava Kujundžić.

Potom se osvrnuo na protukandidatkinju iz HDZ-a. 'Pokazalo se još jednom da neki, unatoč blagoglagoljivim najavama, usprkos svim teatralnim predstavama za javnost, nemaju strpljenja ponizno koračati zajedno sa svojim narodom, a kamoli skromno ostati na začelju kolone. Jedni su odmah pobjegli sa 'svojom' kolonom ne čekajući ni da završi izvođenje hrvatske himne pred vukovarskom bolnicom, dok su drugi, gotovo cijeli državni vrh, opsjednuti svojom lažnom veličinom i samovažnošću, kasnije usiljenim maršem isto tako formirali kolonu unutar kolone, nestrpljivo razmičući i prestižući one koji su svečanom hodnjom došli iskazati pijetet gradu heroju', kaže.

'Srećom, svi oni bili su samo kap u moru, jer baš nitko nije mogao upravljati desecima tisuća, neki kažu i čitavom stotinom tisuća hrvatskih građana, pa je Kolona sjećanja na odredište opet došla prividno kao jedna, skrivajući tragove nepomirljivih među njima. Hrvatski narod tako je još jednom potvrdio svoju veličinu te da na hrvatskom tlu nema nikog uznositijeg i dostojanstvenijeg od njega.
Hvala mu na tome!' poručuje.