Ako je suditi prema agoniji koju proživljavaju učenici i studenti slabijeg materijalnog statusa, hrvatska Nacionalna zaklada za potporu učeničkom i studentskom standardu ne prepoznaje buduće Siemense i kao da je nije ni briga. Iako je u proračunu izdvojeno 4 milijuna kuna, gotovo 500-tinjak učenika i studenata ove će godine ostati bez svojih stipendija, a to za neke znači i nemogućnost daljnjeg školovanja. Zaklada je do sada redovito donirala sredstva iz proračuna, a rad zaklade financirale su velike privatne i državne tvrtke. Odlaskom s mjesta ravnatelja Davora Babića, Zaklada je prestala s radom. Vlada RH, koja je Zakladu i osnovala još 2007. godine, još nije imenovala drugog ravnatelja, unatoč najavi premijera Tihomira Oreškovića početkom travnja ove godine da će stvari čim prije pokrenuti s mrtve točke.

Kako objašnjava takav odnos države prema vlastitoj organizaciji koja ima ključnu ulogu za budućnost obrazovanja u Hrvatskoj, upitali smo profesora Gojka Bežovana, jednog od vodećih hrvatskih stručnjaka za socijalnu politiku.

'Nisu mi poznate okolnosti zastoja u radu Zaklade, međutim, u doba promjene vlasti mnoge državne institucije kod nas prestaju funkcionirati. Krhka struktura državnih institucija višestruko se oslikava u kapacitetima Zaklade. Ako država osniva takve institucije, trebala bi im dati znatno veću autonomiju nego što im daje, pa bi one mogle služiti svojoj svrsi. Kad su u pitanju državne zaklade, one su pod velikim uplivom stranačke politike, tako je bilo i ranije s Hrvatskom zakladom za znanost u čijoj su upravi bila ugledna imena naše znanosti', kaže profesor Bežovan.

Na 'udaru' Oreškovićeve vlade našla se i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Naime, na telefonskoj sjednici koncem travnja Vlada je usvojila Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2016. godinu. Navedenom uredbom ostvarena je prijetnja o rezanju sredstava Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva kojoj je, prema raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću, postotak lutrijskih sredstava s 14,2 posto (oko 2,5 milijuna kuna) smanjen na 7,28 posto. Prije ovog financijskog udara Nacionalna zaklada objavila je plan i ciljeve svoga rada za 2016. godinu sukladno kojem je planirala uložiti 56 milijuna kuna u financijsku podršku organizacijama civilnog društva.

'Ta je zaklada nastala na drugačiji način, s izvjesnim aktivnostima koje su bile povezane uz programe razvoja civilnog društva. Zaklada ima potporu u očekivanjima znatnog broja dionika koji su se izborili za glas u javnosti. Ljudi koji to vode, rade na profesionalnoj osnovi i ona je samostalna institucija, a stručnjaci koji provode programe su stručne osobe', pojašnjava profesor Bežovan.

Imovina zaklada trajno je namijenjena općekorisnoj i dobrotvornoj svrsi, a svrhu određuje zakladnik i ona se ostvaruje prihodima od imovine. Dakle, imovina zaklade je stalna i ne umanjuje se, dok se sredstva namijenjena svrsi koriste iz kamata i prihoda. Zaklade se razlikuju po područjima djelovanja. U Hrvatskoj djeluju stipendijske, istraživačke socijalne, znanstvene, razvojne, kulturne, vjerske i političke zaklade.
U modernoj Hrvatskoj zaklade su se počele osnivati nakon Domovinskog rata, a prva zaklada osnovana u suverenoj Hrvatskoj bila je Zaklada hrvatskog državnog zavjeta.

Sredinom 2001. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano 47 zaklada i tri fundacije. Većina njih osnovana je tek unazad nekoliko godina pa su u 2008. godini bile 124 registrirane zaklade. Danas u Hrvatskoj djeluje oko 180 zaklada.

'Zakladništvo je područje filantropije. Za razliku od udruge, zaklada je imovina koja je namijenjena određenoj općekorisnoj svrsi, gdje građani i tvrtke daju takvim institucijama. Imaju zato odgovarajući porezno priznat rashod, a može se dati do dva posto svojih prihoda takvim institucijama', kaže Bežovan.

Razlika između zaklade i fundacije samo je u vremenu djelovanja. Osim države i privatnih tvrtki, zakladama putem njihovih humanitarnih akcija daruju i građani i građanke Republike Hrvatske. Nesebično čovjekoljublje i spremnost na pomoć, pokazali su prikupljanjem novca za liječenje oboljelih, opremu bolnica, pomoć za poplavljena područja i druge oblike pomoći potrebitima. Međutim, kada su u javnost iscurile informacije kako neke od zaklada troše prikupljeni novac, povjerenje u dobročinstvo je poljuljano. Slučaj Zaklade Hrabro dijete, na čiji je račun prebačeno 4 milijuna skupljenih za pokojnu djevojčicu Noru Šitum, i dalje ne jenjava. Posebice kada su mediji objavili kako je zaklada nastavila trošiti preostali prikupljeni novac na plaće, naknade za prijevoz, božićnice i druge troškove. Osim toga, i ova zaklada je, kao i velik broj drugih, oročila prikupljeni novac i od mjesečnih kamata pokrivala neke mjesečne troškove.

Akciju pod nazivom 'Daj pet' koju je pokrenula fundacija Milo moje poznatog pjevača Miroslava Škore, u Osijeku još pamte. Cilj te akcije trebao je biti uređenje i osuvremenjivanje odjela Pedijatrije u KBC Osijek. U akciju se uključio velik broj sponzora, sportaša, estradnih umjetnika. Građane su na uplatu novca putem televizijskih reklama, pozivali Blanka Vlašić i Miroslav Škoro, a na telefone su se javljale brojne poznate osobe hrvatske estrade. U vremenu od 19. listopada do 19. prosinca 2009. godine, trebalo je biti prikupljeno pet milijuna kuna. Upravitelj Zaklade dr. Ivo Berecki izjavio je da je prikupljeno oko tri milijuna. Prema njegovim riječima, od toga iznosa oko 700.000 je potrošeno za propagandu, promociju, reklame, dok je 800 tisuća otišlo na edukaciju 40-ak doktora i medicinskih sestara. Ostatak od milijun kuna, oročen je tada na bankovnom računu fundacije. Završetak petogodišnjeg djelovanja fundacije nije ništa donio Odjelu intenzivnog liječenja djece u osječkoj bolnici. No neki su tvrdili da je donio Škori jer se datumski poklopilo s početkom gradnje dvokatnice u elitnom dijelu grada. Takve insinuacije Škoro je kategorički odbacio, a za tportal je pojasnio da je kuću kupio godinu dana prije osnivanja fundacije i da s njenim poslovanjem nije imao ništa, osim što je dao svoje saborske plaće za osnivanje fundacije.

Svijetli primjeri zakladništva

No primjera zaklada koje dobro funkcioniraju ima mnogo, smatra profesor Bežovan, ali se njima poklanja malo medijske pozornosti. 'Pod utjecajem dnevne politike i svih skandala koji su bili prisutni u javnosti mnogi zapravo sumnjaju u ideju zakladništva i ne vide kakvu bi inovativnu ulogu mogle imati takve institucije. U Hrvatskoj je inače problem što dobro obrazovani ljudi ne znaju što je zaklada, Društvo bi moglo imati više koristi od takvih institucija, kaže profesor Bežovan.

Za primjer navodi ostavštinu koju je nedavno jedan građanin ostavio Zakladi HAZU, što gotovo nije ni doprlo do javnosti. Jedna od zaklada, prema njegovim riječima, u koju su građani imali povjerenja je Zaklada biskup Josip Lang. Ona je skrbeći za populaciju starih ljudi organizirala svoje kampanje u suradnji s prepoznatljivim dionicima u hrvatskom javnom životu, a često je znala prikupiti i više novca nego što je planirano.

Nedavno osnovana Zaklada Marija i Mirjan Damaška, profesora na sveučilištu Yale, podupirat će financiranje znanstvenih istraživanja i doktorskih pravnih studija osoba koje su asistenti na pravnom studiju Pravnog fakulteta. Osim toga, financirat će postdoktorska znanstvena istraživanja mladih istraživača i održavanja međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova na Pravnom fakultetu, te publiciranje njihovih zbornika radova.

'Svi ti primjeri mogu zaokupiti pozornost ne samo hrvatske, nego i regionalne javnosti', smatra profesor Bežovan.

Zakonom protiv financijskih makinacija

Podatke o novcu koji su hrvatski građani uplaćivali tijekom proteklih godina u raznim humanitarnim akcijama zaklada i udruga, otvaranjem telefonskih linija i pozivanjem na broj 060, nema nitko. Jer za takve vrste akcija nisu vođene posebne evidencije, a nije postojao ni uvid u zaradu operatera. Organizatori nisu bili dužni posebno prikazivati iznose prikupljene putem humanitarnih telefona.
Novim Zakonom o humanitarnoj pomoći, koji je stupio na snagu početkom studenog prošle godine, olakšat će se praćenje tijeka novca. Tome posebno pridonosi odredba po kojoj svaka akcija mora biti klasificirana.

Za Zakladu Ana Rukavina to ne znači neke drastične promjene. Zaklada koja nakon smrti novinarke Ane Rukavine, prikuplja sredstva za razvoj Hrvatskog registra donora koštane srži i Banke krvi iz pupkovine, zahtjev za aktivaciju broja 060 podnosi jednom godišnje, povodom tradicionalnog božićnog koncerta 'Želim život'. Na prošlogodišnjem, jubilarnom desetom koncertu pozivima slušatelja prikupljeno je više od 1,2 milijuna kuna. Toliko je otprilike prikupljeno i u prosincu 2014. godine pozivima 205.201 građana. Od toga je, kako su izjavili u Zakladi, za porez uplaćeno 256 tisuća kuna. Prikupljenim sredstvima Zaklada je pribavila medicinsku opremu za zagrebački KBC. Prema informacijama iz Zaklade, nadležnom uredu državne uprave ova zaklada redovito, uz izvješće, dostavlja i izvještaj Hrvatskog telekoma, kao dokaz o prikupljenim sredstvima, iako ih na dostavljanje izvještaja operatora nitko nije obvezivao.

'Prema novom Zakonu, po izvršnosti rješenja kojim se odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći, stalni prikupljatelj humanitarne pomoći stječe pravo korištenja logotipa koji mora biti istaknut tijekom humanitarne akcije. Kako smo svoju zadnju humanitarnu akciju prijavljivali po starom zakonu, postupak prijave humanitarne akcije prema odredbama novog zakona je tek pred nama’, kaže Marija Stapar, koordinator za medije i akcije Zaklade Ana Rukavina.

Svjetski trend u Hrvatskoj od 2007. godine

Hrvatska nema tradiciju u osnivanju korporativnih zaklada pa se s uspostavljanjem takvih vrsta zaklada počelo tek 2007. godine, kada se uspostavio model tržišnog gospodarstva i akumulirala određena sredstva i moć korporacija. Jedna od vodećih korporativnih zaklada, ne samo u Hrvatskoj nego i jugoistočnom dijelu Europe je Zaklada Adris. Grupa Adris za financiranje Zaklade godišnje izdvaja jedan posto dobiti iz poslovanja. Tijekom proteklih osam godina dodijelila je preko 33 milijuna kuna za gotovo 700 projekata, te istaknutim pojedincima koji promiču kreativnost, inovativnost, znanost, očuvanje hrvatske prirode, kulturne baštine, te druga područja djelovanja. Prema riječima poznatog višnjanskog astronoma i novog predsjednika Uprave Zaklade Adris, Korada Korlevića, prošle je godine pristiglo 736 prijave, posebice iz znanstvenih ustanova, što je pokazatelj poteškoća u njihovom uobičajenom financiranju. Sredstva su dodijeljena nizu kvalitetnih projekata iz biomedicine, a posebna pozornost je na radu s djecom i edukacijskim projektima.

'Mislim da možemo napraviti mnogo. Očekujem da će se broj zaklada u Hrvatskoj povećavati i da će ih uskoro, kao u Americi, osnivati bogati pojedinci. Što više zaklada u nas, to bolje za cijelu zajednicu', istaknuo je za medije Korado Korlević

Sam predsjednik Uprave Adris grupe Ante Vlahović ubraja se u najveće hrvatske filantrope. Za pomoć nezbrinutoj djeci, starim i nemoćnim osobama, dao je milijun eura u dionicama Adris grupe.

Zašto u današnjoj Hrvatskoj nema više osoba poput Ante Vlahovića, odnosno više zaklada poput ove Adrisove?

Problem hrvatskog zakladništva profesor Bežovan vidi u nacionalizaciji zaklada još 1945. godine, a one su dale primjeren doprinos razvoju zemlje krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

'Mi smo tada imali razvijenu kulturu zakladništva. Tada su i pripadnici srednjeg sloja na godišnjoj razini redovito davali jedan dio svojih prihoda u općekorisne svrhe. Na kraju svog života su davali jedan dio svojih nekretnina ili ušteđevina. Prvi starački dom u Hrvatskoj osnovala je jedna zaklada, prvi dom za nezbrinutu djecu također je osnovala zaklada. Prva velika bolnica u Zagrebu je napravljena početkom 19. stoljeća kao Zakladna bolnica, a ne državna', kaže Bežovan.

No obnavljanje zaklada u ovim vremenima tranzicije, profesor socijalne politike, ne smatra obećavajućim, a tome doprinosi i niska razina socijalnog kapitala jer je razina povjerenja niska.
'Značajan dio naših sugrađana zapravo suočen je s osobnim problemima i s problemima skromnih prihoda, Na neki način se počinje pitati otkud nekima novac za darivanje za općekorisne svrhe i darivanje zaklada, a oni moguće nemaju novca za golu egzistenciju', kaže Bežovan.

U usporedbi s tranzicijskim zemljama srednje Europe koje su članice EU, Hrvatska ima relativno manji broj osnovanih zaklada, ali je razlog tome, po mišljenju profesora Bežovana, 'što nikad nismo imali ozbiljnog partnera u državi'.

'Češka je početkom 90-ih godina prošloga stoljeća kao poticaj razvoju zakladništva, osnovala poseban fond u koji je išlo jedan posto sredstava od privatizacije društvenih poduzeća i onda su oni kroz to poticali razvoj zakladništva. Kad vidite koliko češke zaklade na godišnjoj razini daju različitih potpora i stipendija, donacija, to je neusporedivo više nego što mi dajemo u Hrvatskoj, a tvrdim da mi u Hrvatskoj u tom smislu imamo nemale resurse koji bi se uz jedan srednjoročni napor mogli usmjeriti prema takvim općekorisnim i dobrotvornim svrhama. Znakovito je da je Nizozemska kao predsjedavajuća EU filantropiju i razvoj zakladništva stavila kao jedan od europskih prioriteta. Mi nismo, za sada, na odgovarajući način iskoristili poticaje iz EU fondova za razvoj naše filantropije', zaključuje ovaj ekspert za socijalnu politiku i član Uprave Zaklade Adris.

Save