Izvješće je nastalo temeljem rezultata znanstvenog projekta 'Promjene u organizaciji procesa odgoja i obrazovanja uzrokovane COVID-19 pandemijom', a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.

U istraživanju, koje su od lipnja do kolovoza proveli Boris Jokić, Zrinka Ristić Dedić, Jana Šimon i Arian Peharda iz Instituta za društvena istraživanja, sudjelovalo je 3634 nastavnika i učiteljica iz 159 osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj.

Nalazi su itekako zanimljivi. Između ostalog, učitelji i nastavnici iskazali su visoku razinu zadovoljstva poslom; većina i dalje uživa u svom radu te ih posao ispunjava. Čak 83 posto njih uživa u poučavanju, a 78 posto i dalje osjeća entuzijazam za rad. Ujedno, zaposleni u osnovnim i srednjim školama doživljavaju vlastiti posao izrazito zahtjevnijim u usporedbi s razdobljem prije pandemije.

'Bilo bi lijepo da konačno društvo shvati da učitelji nemaju tri mjeseca godišnjeg odmora, da se svakodnevno pripremaju za rad te da njihovo radno vrijeme nije tri sata dnevno, da se uz obveze koje nameće zanimanje bave mnogim problemima učenika i roditelja jer su ovaj posao odabrali kao poziv i (uglavnom) su posvećeni svojem pozivu', navela je učiteljica razredne nastave. Ona je zadovoljna poslom, ali 'svakako bi društvo trebalo poštivati (i platiti) rad učitelja jer naš rad je temelj razvoja društva'.

Učitelje i nastavnike najviše 'stresiraju' administrativna preopterećenost, osjećaj odgovornosti za uspjeh učenika i dodatni poslovi zbog odsutnosti učenika/nastavnika.

'Ljudi ne razumiju raznovrsnost i složenost poslova koje zahtijeva takav poziv - pripreme za nastavu, edukacije, suradnja s roditeljima, dopunska nastava, dodatna, pripreme za maturu, produžna nastava, rad s učenicima s posebnim potrebama, razna obilježavanja, natjecanja... Osim redovne nastave, učitelji obavljaju niz drugih aktivnosti za koje javnost ne zna', poručila je nastavnica iz Istre i Hrvatskog primorja, dodajući da se premalo ukazuje pažnja na iznimne pojedince koji su svojim radom i odricanjem postigli rezultate u radu s djecom.

Učitelji u osnovnim školama u većoj mjeri kao značajne izvore stresa ističu rješavanje briga ili prigovora roditelja ili skrbnika, održavanje razredne discipline i prilagođavanje nastave učenicima s posebnim potrebama. Većinu učitelja i nastavnika (67 posto) zabrinjava ekonomska neizvjesnost. Za tek 13,4 posto učitelja i nastavnika to ne predstavlja izvor zabrinutosti. Gotovo 50 posto učitelja i nastavnika zabrinuto je zbog klimatskih promjena i rata u Ukrajini. Pandemija zabrinjava 31,4 posto, a potres 27,2 posto učitelja i nastavnika. Njih gotovo 10 posto (9,4) kao izvor stresa u poslu navodi zastrašivanje ili vrijeđanje od učenika.

'Treba ukazati na izrazitu nesigurnost očuvanja radnih mjesta učitelja i nastavnika (ponajprije u manjim sredinama i u manje razvijenim dijelovima RH), kao i na često ogroman pritisak pri zaključivanju ocjena, vezan uz nedavni istup supruge predsjednika RH. Naglašavam da je to više pravilo nego iznimka', poručila je ista nastavnica.

Učitelji i nastavnici doživljavaju svoj društveni status u Hrvatskoj izrazito nepovoljnim. Gotovo svi (96 posto) izjavljuju da političari ne cijene njihove stavove te da ne mogu utjecati na obrazovnu politiku (89 posto). Istraživanje učeničke perspektive s 8419 učenika završnih razreda srednjih škola pokazuje da se 61 posto učenika slaže s tvrdnjom da su 'nastavnici nedovoljno cijenjeni u Hrvatskoj', a s tim se najviše slažu najuspješniji učenici.

'Nizak društveni status učiteljske profesije predstavlja ozbiljan izazov za Hrvatsku jer će se i dalje negativno odražavati na one koji trenutno rade u sustavu odgoja i obrazovanja, ali i za privlačenje kompetentnih mladih ljudi za rad u školi. Prikazani rezultati ukazuju na to da je nužno davno osvijestiti važnost rada u školi i zajednički raditi na podizanju društvenog statusa odgojno-obrazovnih radnika', poručio je glavni autor Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.