Profesora Ivana Đikića ekipa DW-a posjetila je na njegovu radnom mjestu, u Institutu za biokemiju Goetheova sveučilišta u Frankfurtu na Majni. On je jedan od stručnjaka koji su u posljednjih gotovo dvije godine brojnim nastupima u medijima informirali o koronavirusu, upozoravali na potencijalne opasnosti, kritizirali krizni menadžment u Hrvatskoj, BiH ili Srbiji – a ponekad je i hvalio usvojene mjere.

Profesor Đikić surađuje s utemeljiteljima tvrtke BioNTech, koja je na tržište EU-a plasirala prvo cjepivo protiv koronavirusa. Vlasnici te tvrtke potječu iz Turske, a Đikić kaže da je Njemačka u posljednjih nekoliko desetljeća postala zemlja koja širom otvorenih ruku dočekuje inozemne stručnjake i da se njihovo mišljenje cijeni. Ima li osjećaj da se njegovo mišljenje cijeni u zemlji iz koje potječe, u Hrvatskoj i susjednim zemljama?

'U svim zemljama Balkana sam imao dobra iskustva. Hrvatska je moja domovina i normalno da je to primarno mjesto mog angažmana, radi toga što imam potrebu za tim. I mogu vam reći da je odaziv građana ogroman. Samo danas sam dobio desetak e-mailova, ljudi pitaju trebaju li se cijepiti, što pomaže protiv omikrona. Svi ti ljudi pokazuju zahvalnost, ali i potrebu mog angažmana. Mi kao znanstvenici moramo biti ispred našeg vremena. Mi ne smijemo gledati hoće li nas netko hvaliti ili kuditi. Mi imamo obvezu govoriti javno i neutralno o znanstvenim temama. Hvaliti, ali i upozoravati kad je to potrebno. I ja to neću prekinuti raditi.'

Đikić kaže kako je svjestan da neki ljudi u vlasti ili znanstvenim vijećima imaju problema s njegovim kritikama. I dodaje kako ti ljudi 'nisu bitni'. Bitno je, kaže Đikić, da građani shvate da je kvaliteta znanstvenika iznad 'malih, sitnih interesa, bez obzira radilo se o političkim ili materijalnim'.

'I zato u Hrvatskoj, radi različitih interesa, gdje političari dominiraju u medijima, ozbiljna pojava kao što je velik broj zaraženih koji će vam nakon dva tjedna donijeti velik broj umrlih nije više glavna tema. I nitko o tome ozbiljno ne razgovara. Zbog neuljuđenosti, nekulture, zbog vlastitih ego tripova i interesa, naši političari razgovaraju sami sa sobom. Oni uopće nemaju jednu temu koja traje zadnjih mjesec dana. To su većinom uvrede, nadmudrivanja, netko je jači, netko je slabiji, pa onda imate kontranapade. I sve je to jako žalosno. Jako žalosno jer je potreba građana ozbiljnija, kulturnija i odgovornija ne samo vlada, nego cjelokupna politička krema.'

'Ona manjina kojoj smeta kritika, bez obzira je li na vlasti, mora naučiti da je demokracija bolja što je veća kritika', kaže Đikić.

'Normalno je da se neki naljute, ali samo ako misle na sebe. Ta ljudska sebičnost i autoritativnost ljudi koji su u vlasti u Srbiji, u Bosni i u Hrvatskoj nije jako različita, možda se razlikuju samo nijanse. Ali duboko unutra sve te zemlje imaju potrebu da imaju vođu koji je nedodirljiv. I ta nedodirljivost je greška našeg sustava. Trebamo puno generacija da bismo se prebacili na skandinavski način razmišljanja, gdje u biti normalno da mene kritiziraju moja djeca, da ja kritiziram mog direktora, a da direktor kritizira premijera. To su normalne stvari. Kad se to dogodi u zemljama regije, tada će i mladi tamo ostajati. Najveći razlog odlaska mladih, a to vidimo i ovdje u laboratoriju, upravo je ta dominantna shema po kojoj morate biti u sustavu, morate biti poslušni kako biste napredovali.'

U intervjuu za DW profesor Đikić komentirao je krizni koronamenadžment i u Njemačkoj, način na koji politika donosi odluke i uvodi restrikcije, o greškama u javnoj komunikaciji, netransparentnim podacima, o cijepljenju mlađe djece i o dugoročnim posljedicama pandemije.