'Nisam u tom trenutku razmišljao o novcu koji mogu dobiti za povratne boce jer sam smatrao da je mirovina od 1.980 kuna sasvim dovoljna za moje potrebe. Smetala me prljavština duž rute! Boce iz inozemstva odnio sam u kontejner za staklo ili plastiku, a za naše zaradio gablec', sjeća se početaka najaktivniji sakupljač boca u Virovitici.

Trajalo je to nekoliko mjeseci, a onda je jednog dana prvi put zavirio u kontejner za smeće i strašno se razočarao ekološkom savješću sugrađana.

'U gradu je stotinjak kontejnera za smeće, uz većinu su postavljeni i posebni spremnici za selektirani otpad, za papir, staklo, limenke, plastiku i tekstil, naša Flora vodeća je tvrtka po tom pitanju u Hrvatskoj - svaki građanin dobije posebno označene vrećice za papir i plastiku koje se razlikuju i bojama, u svojim poštanskim sandučićima redovito primamo upute kako odvajati otpad, stalno se o tome priča u medijima, a ljudi lijeni i tvrdoglavi pa sve bacaju u jedan kontejner. Ja onda to lijepo odvojim i svakom kontejneru dam što mu pripada', govori Zdravko.

Svojom ekološkom misijom i neobičnim hobijem bavi se osam godina i zaključuje kako građani po tom pitanju za sve to vrijeme nimalo nisu napredovali. A sve je pokušao! Nenametljiv i tih po karakteru, kad nekoga ulovi u (ne)djelu, trudi se smireno objasniti čemu služe kontejneri. Ako bi ga pitali: 'A tko si ti da mi to govoriš', odgovorio bi: 'Komunalni redar zadužen za smeće.' Zna da ne smije lagati i krivo se predstavljati, ali u pitanju su viši ciljevi pa vjeruje da mu neće nitko zamjeriti. Jednom čovjeku je tako rekao da su oko zelenih otoka, prostora s nizom kontejnera, postavljene najmodernije kamere i da dežurni u svakom trenutku na monitorima, danju ili noću, mogu vidjeti tko i kakav otpad gdje ubacuje.

Koliko ga je nerazvrstavanje otpada razočaralo, toliko ga je bacanje hrane zaprepastilo. Zbog silne količine različitih namirnica, počeo je voditi dnevnik svega onoga što nađe. Evidencija pokazuje da je u pet godina iz smeća izvadio 30 tisuća kilograma kruha i približno isto toliko druge hrane - voća i povrća, mesa i mesnih prerađevina, kolača i ostalog slatkiša.

'I nisu u pitanju samo ostaci hrane. Svakodnevno pronalazim pekarske proizvode u originalnoj ambalaži, neotvorene. Vrlo često i vakumirane mesne prerađevine s valjanim datumom upotrebe i potpuno zdravo voće i povrće kupljeno zapakirano u nekom trgovačkom centru. Znao sam pronaći cijelo pečeno pile, komade prasetine i nedodirnute pizze. Najviše takvog otpada nalazim u elitnim dijelovima grada, kraj boračkih zgrada u kojima žive umirovljeni hrvatski branitelji koji su od države tu dobili stanove', analizira Delač koji prikupljenu hranu daje prijateljima za prehranu životinja, a dio ostavi u vrećici kraj kontejnera jer zna da ima onih koji se tako hrane.

Dnevno pređe dvadesetak kilometara, mjesečno promijeni pet guma na svom biciklu. Ne smetaju mi ni kiše, ni snjegovi. Kontejnere obilazi svako ujutro od de et do 12 sati i predvečer, oko pola sedam, po potrebi i češće.

Ponekad, kada ga vide kako specijalnom hvataljkom peca boce, građani se sažale pa mu žele dati novac. Onda im mora objašnjavati da on novca ima, i da po smeću ne kopa iz nužde već da mu je to smisao života. Uglavnom mu ne vjeruju pa inzistiraju da ga ipak uzme ili mu tutnu u džep pa se okrenu i odu, a Zdravko ga odnese u Franjevački svjetovni red čiji je član kako bi njime pomogli onima kojima je pomoć potrebna.

Do sada je sakupio i isporučio 200 tisuća boca. U Virovitici je, tvrdi Zdravko, šest stalnih sakupljača boca i dva koja ponekad dođu iz Pitomače. S njih pet u dobrim je odnosima, a jedan je malo ljubomoran pa zna doći i do svađe. Osim njih još dva čovjeka obilaze gradske kontejnere, jedan traži isključivo hranu i piće, a drugi cigarete i čikove. Povremeno se pojave neki ljudi koji stidljivo pune svoje vrećice bocama. Zdravko ih ne tjera, misli da za sve ima mjesta i da svatko može naći svoju bocu, a tko brži i spretniji, njegova djevojka. Zna on da će oni i tako sami odustati jer taj posao nije za sve ljude.

'Neki od njih su očevi i majke građana koje svi u gradu znamo pa djeci zna biti prilično neugodno zbog sakupljačke avanture roditelja. Ali što ti ima biti neugodno. Ljudi jednostavno žele biti korisni i sami svojim radom pojačati svoje penzije, a kako drugih mogućnosti nema, ostaju im boce', komentira Delač.

Svašta zna pronaći u smeću. Posebno je ljut na mesare, oni bi valjda trebali znati što i kako sa svojim otpadom. Najtužnije je kad u vrećicama pronađe psiće i mačiće, ali je i sretan kad ih uspije spasiti i udomiti. Sudeći po sadržajima kontejnera, točno zna kakvi su običaji u pojedinim tvrtkama i uredima, što se jede za gablec, a što se pije i u kojim količinama za reprezentaciju, ali to drži poslovnom tajnom pa moli reportera da o tome ne piše. A što se može naći u crkvenom kontejneru? 'E, to ti neću kazati.'

Za ekoangažman virovitičko komunalno poduzeće Flora poklonilo mu je profesionalnu jaknu za proljeće i zimu, hlače, majicu i visoke cipele... Beskrajno im je na tome zahvalan.

Zdravko boluje od epilepsije još od djetinjstva i otkad se bavi selektiranjem otpada i sakupljanjem boca, napadi su se prorijedili, gotovo da ih i nema. Uz lijekove, to je odlična terapija. 'Volim razvrstavati, uživam u tome. I da ukinu plaćanje boca, ja bih to radio.'